CRKVA U FILADELFIJI
Uvod
Filadelfija (grč Philadelphos “Tko ljubi brata svojega”) sagrađena je na širokom, lako obranivom brežuljku u podnožju brda Tmolus (danas Bozdag), uz široku i plodnu dolinu rijeke Hermus (moderna Gediz). Oko 73 milja istočno od Smirne, 28 milja jugozapadno od Sarda i 47 milja sjeverozapadno od Laodiceje, utvrdio je kralj Atal II Philadelphus ( “bratske ljubavi”) iz Pergama u 189. godini prije Krista, koji je poznat po svojoj odanosti svom bratu i nasljedniku, Atal II (159-138 BC).
Više: http://www.wingsofeaglesct.com/REVELATION/Philadelphia.html
Izvod iz pisma sedmerim zemaljskim crkvama:
Slika 2
1.1
Otkrivenje Isusa Krista, koje dade njemu Bog, da pokaže slugama svojim, što ima da se skoro zbude, i pokaza, poslavši po anđelu svojemu slugi svojemu Ivanu…
1.8
Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak, govori Gospodin Bog, koji jest, i koji bijaše, i koji će doći, Svemoćni…
1.10-11
Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje.
1,11
Govoraše: “Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju.
3,7
I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: “Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti:
3,8
Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena.
3,9
Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim.
3,10
Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi stanovnici zemlje.
3,11
Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.
3,12
“Pobjednika ću postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.
3,13
“Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!”
Otkrivenje
—————————————————————————————————————
Izvor:
https://www.gci.org/bible/rev/phil
CRKVA U FILADELFIJI I DAVIDOV KLJUČ
(Otkrivenje 3:7-13)
1.dio
Crkva koja čuva vjeru
Do ove točke, fraze iz vizije iz 1.poglavlja koriste se za prepoznavanje govornika. Očigledno, to nije bilo prikladno izražavanje za predstavljanje važne točke za Filadelfijce. Pismo crkvi u Filadelfiji počinje tako da se Krist identificira kao “sveti i istiniti” (3: 7). Svetac je zajednički starozavjetni naziv za Boga (Izaija 40:25; 43:15). On je također istina, u smislu da je on vjeran i pouzdan. Na Boga se uvijek može računati da će držati svoja obećanja (Titu 1: 2).
Ključ Davidov
U prvom stoljeću kršćani su živjeli u nemirnom odnosu s judaizmom. Većina židovskih kršćana su vjerojatno sudjelovala u sinagogi, sudjelovali u ritualnom obožavanju i koristili hebrejska Pisma kao svoju Bibliju. Tada su se, na prvi dan u tjednu, susretali s onima koji su vjerovali u Isusa kao Mesiju.
U isto vrijeme, crkva ustanovljuje samu sebe punopravnom duhovnom nasljednicom judaizma – novog Izraela (Galaćanima 6:16). O prihvaćanju Isusa kao svog Gospodina, Mesija govori u hebrejskim spisima. Crkva je vidjela sebe kao sastavljenu od duhovnih Židova koji su primili “obrezanje” po Duhu Svetom (Rimljanima 2: 28-29). To je, naravno, izazvalo razdor između kršćana i Židova, jer su oboje tvrdili da su Božji narod.
To je značilo da su židovski kršćani često trpili izuzetan pritisak i stres. Oni su nazvani otpalim Židovima, od njihove vlastite rodbine. Nekršćanski Židovi optužili su kršćanske da su uzurpatori. Oni su inzistirali da su Židovi, a ne kršćani imali otvorena vrata u Božju prisutnost i ključeve kraljevstva.
Kršćani u azijskom gradu Philadelphia bili su među onima koji su podnijeli najveći teret tih tvrdnji. Zatim, oko 96 g.n.e., Ivan, u knjizi Otkrivenja, uvjerava one u crkvi da su oni, zaista, nasljednici spasenja (Otkrivenje 3: 7-13).
Ivan je napisao da je Krist onaj “koji ima ključ Davidov. Onaj koji otvara i nitko ne može zatvoriti, i što zatvara da nitko ne može otvoriti “. Krist je ostavio otvorena vrata pred crkvu da ih “nitko ne može zatvoriti.”
Koji je to ključ koji otključava vrata koja ne mogu biti zatvorena? Odgovor leži u analizi ključa i vrata kao metafore, a koja se nalazi u spisima proroka Izaije. On referira na pojedinca iz njegova vremena po imenu Shebna, koji je zadužen za palaču judejskog kralja. Danas, mi bi ga mogli nazvati, šef osoblja.
Prorok Izaija je rekao da će Gospodin zamijeniti Shebnu sa čovjekom po imenu Elijakim. Gospodin će “staviti na rame ključ doma Davidova; koji otvara i nitko ne može zatvoriti, i koji zatvara i nitko ne može otvoriti “(Izaija 22:22). Dakle, Elijakim će biti neka vrsta čuvara i snage da kontrolira ulazak u kraljevo kraljevstvo. Kao kraljev upravitelj, on će odlučiti tko bi mogao ili ne bi mogao, imati pristup kralju.
Ova priča u Izaiji služi kao proroštvo o Davidovom Mesiji. “Slika pokazuje da Krist jedini može dati pristup Bogu”, piše Norman Perrin. Krist “je dao kršćanima u Filadelfiji pristup Bogu i nitko im to ne može oduzeti” (Isus i jezik Kraljevstva, str. 86).
U knjizi Otkrivenja, Ivan koristi ovu starozavjetnu metaforu da prenese vitalnu poruku crkvi u Filadelfiji, a time i svim kršćanima. To jest, Krist ima ključ Davidov. On otvara vrata crkve – njegovog kraljevskog domaćinstva – i omogućuje dolazak u Božju prisutnost. Ukratko, Krist je odobrio kršćanima pristup Bogu. Nitko ih ne može lišiti tog pristupa, što znači da im Bog daje spasenje.
Ključ u Otkrivenju čini mnogo više nego da otvara vrata za razgovor s nacionalnom kraljem. U Kristovoj ruci, ključ otvara vrata u prisustvo Božje, u njegovo kraljevstvo i vječni život. Ne samo da je Krist otvorio vrata, on jeste vrata kraljevstva (Ivan 10: 7, 9). Dakle, to je Isus koji se predstavlja crkvi kao put spasenja (Ivan 14: 6).
Druga interpretacija otvorenih vrata i izjave o ključu, je da su otvorena vrata postavljena pred crkvu bila široka mogućnost da se uključe u evangelizacijske aktivnosti i propovijedanje evanđelja. Pavao koristi sličnu metaforu na ovaj način (1 Kor 16: 9; 2. Korinćanima 2:12; Kološanima 4: 3).
Međutim, Otkrivenje obično koristi slike iz Staroga zavjeta, a pozadina Starog zavjeta za metaforu vrata i ključa, radi protiv ove ideje. Prorok Izaija je govorio o pristupu kralju, ne evangelizaciji u svijetu. Koncept pristupa također je više u skladu s kontekstom u Otkrivenju. Nema dokaza koji podržavaju tumačenje ovih odlomaka kao misionarskog djelovanja Crkve.
Knjiga Otkrivenja ima drugačiju svrhu – da osigurava prijeko potrebno ohrabrenje i udobnost za vrijeme trajanja okolnosti. Ona predstavlja Crkvu ne kao tijelo za osvajanje duša, nego kao organizam koji se bori za život u neprijateljskom svijetu. To je zato što se je crkva bila zastrašivana od strane onih koji “tvrde da su Židovi, a oni to nisu” (3: 9). George Eldon Ladd objašnjava situaciju:
“Neposredna pozadina ove fraze bila je tvrdnja Židova u Philadelphiji, da su oni istinski Božji ljudi koji drže ključ za kraljevstvo Božje. Ivan kontrira ovoj tvrdnji sa stavom da ključ kraljevstva koji je pripadao Izraelu, zapravo pripada Isusu kao Davidovom Mesiji (5: 5; 22:16), te je oduzet od strane Izraela jer je odbio svoga Mesiju “(komentar o Otkrivenju po Ivanu, str. 59).
Slika 4
Ovi Židovi će u konačnici morati priznati da Krist ljubi Crkvu. Oni će prepoznati da je crkva sastavljena od istinskih ljudi Božjih, prije nego Židova kao nacije. Kršćani u Filadelfiji uvelike potiču da se Krist predstavio kao istinski Mesija, i kao jedini koji kontrolira pristup vječnom kraljevstvu. Kad je on otvorio vrata “nitko ih ne može zatvoriti” – i nitko ne može spriječiti ulazak ljudima za koje ih on otvara (3: 7).
Lokalna Židovska zajednica u Filadelfiji može tvrditi da kraljevstvo pripada židovskoj zajednici. Ali oni “su lažljivci” (3: 9). Krist je koristio ključ Davidov za postaviti otvorena vrata pred crkvu, a ne za sinagogu. Vrata sinagoge mogu biti zatvorena za kršćanina; vrata Kristovog nebeskog kraljevstva su širom otvorena.
Ali, čak i kada je Crkva progonjena – i njeni se članovi muče – trebalo bi zapamtiti obećanje njenog lidera, Isusa Krista. On sam drži ključ za Božju prisutnost, te je otvorio vrata svoga kraljevstva i spasenja crkve.
Nastavlja se…
Filadelfijska crkva Otkrivenja 2. dio
Izvor:
https://www.gci.org/bible/rev/phil
CRKVA U FILADELFIJI I DAVIDOV KLJUČ
(Otkrivenje 3:7-13)
2. dio
Sotonina sinagoga
Filadelfijski Židovi koji su progonili i zastrašivali kršćane, su nazvani “Sotonina sinagoga” (3:9), kako su identificirani u pismu crkvi u Smirni (2:9). Oni će doživjeti preokret – bit će prisiljeni priznati da crkvu konstituiraju istinski Božji ljudi (3:9).
Pozadina za 9. stih također se može naći u Starom zavjetu, ali sa neočekivanim obratom. Izaija je zamišljao pobjedu Izraela nad svojim neprijateljima (60:14). Na jednom mjestu Izaija govori da će pogani dati čast Izraelu na početku kraljevanja. “Oni će se klanjati pred tobom i moliti sa vama, govoreći: “Uistinu, Bog je s tobom…” (Izaija 45:14).
Izaijin slikovit govor je sličan sa Otkrivenjem 3:9. Ali se desio zapanjujući preokret. Ono što su su se Židovi nadali dobiti od pogana, oni sami trebaju to donijeti kršćanima. Židovi u Filadelfiji moraju igrati ulogu svoga naroda i priznati da Crkvu sačinjavaju istinski Božji ljudi.
Otkrivenje ovdje naglašava ideju da Židovi više nisu Božji narod kao nacionalna i etnička cjelina, jer su odbacili svoga Mesiju (Matej 21:33-43, posebno stih 43). Novi Izrael – Crkva- je zauzela njegovo mjesto, kao što je Bog napravio korak naprijed da ispuni svoje obećanje milosti. Crkva je pravi “Izrael Božji”, iako je u većoj mjeri sastavljena od pogana (Galaćanima 6:16).
Otkrivenje 3:9, međutim, izgleda za vrijeme kada će Židovi konačno priznati (dakle,”klanjati”) njihovog spasitelja i Crkvu, uglavnom od pogana, kao narod Božji. U to vrijeme, “sav Izrael (to jest, Izraelski narod kao cjelina), bit će spašen” (Rimljanima 11:26).
Obećanje za crkvu (3:10-12)
Budući da je crkva u Filadelfiji sačuvala vjeru u Isusa, on će je sačuvati od “časa suda koji će doći na sav svijet da
se podvrgnu kušnji oni koji žive na zemlji” (3:10). Ovaj izraz “čas suda” odnosi se u Otkrivenju na nevolje svijeta koje dolaze prije uspostavljanja Božjeg kraljevstva na zemlji. Ovaj period svjetske kušnje je glavna tema Otkrivenja. Knjiga informira čitatelja da “je došao čas njegova suda” (14:7).
Smrt svjetskog sustava pod nazivom “Veliki Babilon”, a koji stoji u suprotnosti sa Bogom, opisan je dramatičnim simboličnim jezikom Otkrivenja 15-19. Sudbina ovog Babilona dolazi “u jednom času” (18:10). “U jednom času” svjetsko Babilonsko “veliko bogatstvo” je “dovedeno do propasti” (18:17, 19).
Kada se svjetski anti-Božji sistem uruši, crkva će se suočiti sa strašnim progonom i mučeništvom. To je zato jer se pozvala kao vjeran svjedok, na vlast i autoritet Boga u bezbožnom svijetu. No, budući da su imena vjernih svjedoka zapisana u knjizi života, oni će biti poslani i sačuvani za vječni život.
Dok će crkva patiti u progonstvu, ona neće biti uništena. To je zato što čas suda dolazi “po cijelom svijetu” da prokuša “one koji žive na zemlji” (3:10). Ovo ne uključuje (dodatak prevoditelja: Filadelfijsku) crkvu. U Otkrivenju, izraz “cijeli svijet” ili “oni koji žive na zemlji”, uvijek se koristi za bezbožni svijet ili za neprijatelje crkve (dodatak prevoditelja: ili one koji donose svjetski način razmišljanja u crkvu) (6,10;8:13;11:10;13:8;14,17:8). (Dodatak prevoditelja: autor ovoga članka zaboravlja ostala pisma crkvama iz Otkrivenja, a koja pokazuju da će ostale crkve proći kušnju “časa suda koji dolazi na sav svijet, a kojega je izuzeta, a što j posebno naglašeno u njenom pismu Otkrivenja, baš Filadelfijska crkva).
…
KRAJ
Dodatak
Ovaj članak napisao je sredinom 90-tih godina Paul Kroll, i u njemu je jako dobro objašnjeno pismo za Filadelfijsku crkvu iz Otkrivenja.
Ono što je bila uobičajena zabluda kroz vremena kršćanstva, je da zaštita koju će imati Filadelfijska crkva u tim posljednjim danima i velikoj kušnji za svijet, da se dakle ta ista zaštita odnosi i za sve druge crkve Otkrivenja. Otkrivenje jasno ukazuje na tu zabludu, i čitajući ostala pisma crkvama to možemo vidjeti. Posebnost Filadelfijske crkve, između ostalog, je baš u tome što će ona biti zaštićena od tih događaja kojima se sudi svijetu, jer se ona sama već prije pokazala prokušanom, kroz progonstvo i patnju koju su joj nanijeli “oni koji tvrde da su Židovi, ali oni to nisu” . Budući da je već prošle kroz kušnju i opstala, nema potrebe da ona i drugi put, sa sudom za sav svijet, prolazi tu istu kušnju, odnosno kušnju po pitanju najvećeg autoriteta.
Članovi sotonske sinagoge, odnosno predstavnici onih koji su sebe smatrali najvećim svjetskim autoritetom, upravo su Filadelfijsku crkvu vidjeli kao najveću opasnost za njihov autoritet, i sa njom su se posebno konfrontirali baš po pitanju istine i autoriteta. Ona je, unatoč tome što je bila mlada i još slaba, odhrvala se ovom njihovom napadu, i ostala u istini.
Upravo to je razlog zašto je Filadelfijskoj crkvi sada dan “Davidov ključ”. Ključ autoriteta, da dijeli dozvolu drugima, ili po svojoj volji ne dijeli, za mogućnost prisustva svetinji.
Ovaj tekst, kao uvod i objašnjenje funkcije Filadelfijske crkve, izabrala sam zbog spoznaja koje su napisane u njemu, a koje su bile baština dosadašnjih crkava, ali sam izostavila daljnje zablude iz nastavka ovoga teksta, koje su, na nesreću, također bile i još uvijek jesu, baština sadašnjih crkava, omogućujući im da se preopuste u tom ambijentu laži kao znanja.
Kao što možemo vidjeti, Filadelfijska crkva ima svoje određenje, identitet, zadaću, nagradu i ulogu u ovim posljednjim događajima na svjetskoj pozornici, a koji se moraju desiti prije Isusovog dolaska.
Da bi Filadelfijska crkva bila sada jaka i spremna za tu svoju ulogu, ona se treba međusobno prepoznati, grupirati, zbiti redove, i tako ojačati u svojoj samosvjesnosti i sveukupnoj svojoj snazi, da bi sa potpunom svijesti i čvrstim znanjem, obavljala ulogu koja joj je dana – prepoznavala one koji su dostojni da im se dopusti pristup kraljevstvu Božjem, u kakvim god njihovim potrebama.
Nastavlja se…
Apostol Marijana
Filadelfijska Crkva Otkrivenja 3. dio
U prva dva dijela “Filadelfijske crkve Otkrivenja”, nisu spomenuti, ili nisu dovoljno spomenuti, neki stihovi iz pisma filadelfijskoj crkvi iz knjige Otkrivenja.
Zato ću u ovom dijelu obratiti pažnju baš na te stihove.
1. Otk, 3.8
“Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena.”
Isus dakle sa “Davidovim ključem” otvara vrata za ovu crkvu, vrata za nebo. On uklanja prepreku koja stoji pred svima koji su na zemlji, a koja spriječava put za nebo. Međutim, otklanja je samo za prolaz filadelfijske crkve.
Što je Isusa potaklo na ovakvu odluku za filadelfijsku crkvu?
– On je gledao njena djela.
– Vidio je njenu malu snagu, ali sa kojom je unatoč tome činila ta njemu ugodna djela. A što je značilo da su snagu uzimali od sebe samih, odnosno da su patili i unatoč tome – ipak činili ta djela.
– Unatoč napadima iskusnih, moćnih i brojnih Židova, oni su, mada mladi u vjeri, ostali vjerni riječi koju su primili.
– Ostajući vjerni Isusovoj riječi, ovi Filadelfijci su ostali vjerni i Isusovom imenu. Jer On je riječ Božja. I tako oni nisu dopustili da se ponizi autoritet i veličina toga imena, nego su ga očuvali na njegovoj istinskoj poziciji autoriteta u njihovom životu, a tim i njihovoj crkvi, i time ga “nisu zatajili”.
2.Otk, 3.10
“Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi stanovnici zemlje.”
Ovaj dio poruke govori upravo o pošteđenosti filadelfijske crkve od sudbine za cijeli ostali svijet, one koju će snositi “svi (ostali) stanovnici zemlje”. Vrata koja je Isus otvorio za ovu crkvu, a koja dakle nitko za nju više ne može zatvoriti, stoje upravo na izlazu sa puta kojim hodaju svi ostali stanovnici zemlje, a koji vodi u tu sveopću kušnju svijeta. Filadelfijska crkva se dakle pokazala postojanom u Isusovoj nauci. Ona je uprla sve svoje snage u očuvanje riječi koju je primila i u koju je uzvjerovala, očuvala je unatoč ozbiljnim napadima i unatoč svojoj patnji u svemu tome. Ona nije dozvolila da uđe u kompromis sa svijetom, odnosno da zbog vlastitog mira trguje sa riječi Božjom, sa svijetom. Nije tražila prihvaćenost od svijeta nauštrb Božje riječi. I na kraju, bila je spremna i na patnju, i to onu za koju nije bila dovoljno duhovno jaka, a koju je ipak unatoč tome, pretrpjela ne posustajući u istini.
I tim procesom se ona pokazala prokušanom, i Isus dalje ne nalazi potrebe da se ona dva puta prokušava – nevoljom koju je već prošla i onom koja sada dolazi na sav svijet.
3. Otk,3.9
“Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim.”
Dakle, filadelfijska crkva će biti svjedočanstvo onima iz sotonske sinagoge. Ona će predstavljati one koje Isus ljubi. Njena riječ, djela…potvrđivali su Isusov autoritet i sada Isus potvrđuje njih, pred istim onima koji su je napadali, i potvrđuje filadalfijsku crkvu upravo u tome u čemu su je oni iz sotonske sinagoge napadali. A to je istina o autoritetu Božjem predanom na zemlji, odnosno istinsku riječ koju je crkva propovijedala i zastupala i branila, i koja istinski predstavlja Boga. A Isus je blizak sa onima koju su mu blizu.
Zašto u pismu Otkrivenja nije sam Bog Otac govorio filadelfijskoj crkvi o ispravnosti njenog učenja?
Upravo zato što je Isus imao Davidov ključ, odnosno vlast da propušta u kraljevstvo nebesko, odnosno Božju prisutnost. On je dakle stajao na tim vratima, on je ta vrata. I upravo to je poricala sotonska sinagoga. Oni nisu uopće vjerovali u Isusa Krista, i još – oni nisu baš toliko vjerovali u Isusa, odnosno da on ima taj ključ.
Ova sotonska sinagoga neće dobrovoljno doći i pokloniti se filadelfijskoj crkvi. Ona će na to biti prisiljena.
Kako? Nevoljom. Da li se to odnosi na onu veliku nevolju za sav svijet? Vjerojatno ne, nego nevolju prije toga, budući da će filadelfijska crkva proći kroz vrata koja su samo za nju otvorena prije velike nevolje, a kroz koja sotonska sinagoga ne može proći.
Stih također kaže da će Isus prisiliti, “neke” iz sotonske sinagoge da se dođu pokloniti “do nogu” filadelfijske crkve. To dakle neće biti svi iz te crkve, nego “neki”, i za zaključiti je da se tu radi o vodstvu i glavešinama te crkve, budući da su nevoljom koja je došla na njih, oni prisiljeni da dođu i u ime sotonske sinagoge, da se poklone “do nogu”, odnosno do potpunosti učenja filadelfijske crkve, kao potpunoj istini i prezentaciji puta spasenja, istinskog vrhovnog autoriteta, i Božjeg imena na zemlji. Oni će biti prisiljni doći pred noge filadelfijske crkve, i tek tada, nakon što joj se poklone, Isus će ih presvjedočiti o svojoj ljubavi prema filadelfijskoj crkvi, odnosno potvrdi njenog istinskog vjerovanja.
4. Otk,3.11
“Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.”
Kao što se ovaj biblijski tekst odnosi baš na filadelfijsku crkvu u ono davno vrijeme, tako postoje i nivoi kroz povijest kršćanstva, kada se ovaj tekst odnosio na crkve koje su nasljedovale tu baštinu prijašnje filadelfijske crkve.
Međutim punina ovoga proroštva dešava se upravo danas sa crkvom koja danas funkcionira kao filadelfijska crkva.
Pogledajmo malo njene karakteristike:
– Ime joj znači bratska ljubav, dakle ono na što je Isus upozoravao de se u toj ljubavi čuvamo.
-Čini dobra djela i čuva istinsku riječ, na što smo upozoravani da je vjera bez djela mrtva.
-Ona čuva ime Božje u svom njegovom autoritetu i otkriva svijetu istinski identitet Božji, a time put i spasenje za njih. A tim čuva i svoj vrhovni autoritet na zemlji kroz Isusa Krista.
– Ne ulazi u kompromis sa svijetom da bi za sebe dobila lažni mir i prihvaćanje svijeta.
– Ona je proganjana od svijeta zbog toga što ustrajava na istini.
-Ona svojom ustrajnošću u istini, ostaje kao svjetionik spasenja za svijet.
– Ona ima malu snagu i suočena je sa moćnim neprijateljem, ali unatoč tome može opstati i opstaje čak i uz mnoge patnje, jer se iskreno odlučila za istinu.
– A time ona se pokazala kroz prokušanost, i takva je sada zaštićena od daljnje zle sudbine svijeta.
Filadelfijska crkva je upozorena da drži čvrsto što ima, jer je u neprijateljskom okruženju, i ona se ne može na nikoga osloniti. Svoj pogled treba neprestalno držati na Isusu “začetniku i dovršitelju vjere”. Ali Isus također ohrabruje da to sve neće dugo trajati, jer on dolazi uskoro.
I na kraju priče čeka je nagrada koju Isus čuva za ovu crkvu.
5. Otk, 3.12
“Pobjednika ću postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.”
Dakle, nagrada je ta.
Biti stup u hramu, znači biti sastavni dio istinskog svetog Božjeg hrama, njegove konstrukcije, onaj dakle dio na koji se oslanja građevina. Nepomičan dio. A temelj hrama je sam Isus Krist – 1. Korinćanima 3.11 ” Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.”
Biti stup hrama znači biti do samoga Krista u građevini hrama. I to će biti neopozivo jer “odande on (pobjednik) više neće izići”.
I taj pobjednik će biti obilježen trostruko (3-znak konačnosti) – imenom Božjim, imenom grada Božjeg -novog Jeruzalema, i Isusovim novim imenom, imenom njegove uloge kao – vladara svijeta.
* * *
Ovo novo ime Krista, zapravo uloga koja mu je dana kao vladara zemlje, upravo otkriva i ulogu filadelfijske crkve u ovim danima.
Ona naime nosi to istinsko sjeme i strukturu kraljevstva nebeskog, već sada ovdje na zemlji. Ona čuva istinu o Isusovom nebeskom i zmaljskom autoritetu, i ona sama s tom istinom nosi već sada njegov zemaljski autoritet.
Isus, sa Davidovim ključem, dozvoljava ili ne dozvoljava pristup nebu, odnosno pristup potvrdi zahtjeva za realizaciju stvari na zemlji.
Tako posredno, filadelfijska crkva, dok neki članovi sotonine sinagoge ne kleknu njoj pred noge, ona zaustavlja daljnje svjetske planove ove sinagoge, i još više, zbog Isusove ljubavi prema njoj, ona je tako posredno i uzročnik nevolje koja se upravo u ovo vrijeme dešava sotoninoj sinagogi, a kojom Isus prisiljava ovu sinagogu da krene prema filadelfijskoj crkvi i pokloni joj se.
Kao što ovo Isusovo otvaranje vrata pred filadelfijskom crkvom, ima svoj momenat i početak, tako će Bog u određenom momentu učiniti i kraj otvorenosti ovih vrata. Odnosno, zatvorit će ih za daljnji ulazak na put i sudbinu koju je odredio filadelfijskoj crkvi. Baš kao što je svojevremeno sam Bog zatvorio vrata Noeve arke, i pustio sud na cijeli vanjski svijet, i baš kao što je svojevremeno sam Bog zatvorio put preko Crvenog mora, i more, odnosno nevolja, je pala na one koji su progonili Božji narod, baš tako će i sada, nakon momenta koji Bog izabere za zatvaranje vrata za filadelfijsku crkvu, i opet nevolja, koju Biblija naziva “velika nevolja kakva se prije nije dogodila”, pasti na sav ostali svijet, da iskuša dakle one koji nisu izvukli pouku od biblijskih upozorenja na prve dvije nevolje.
Svjetska scena između članova filadelfijske crkve i članova sotonske sinagoge, dakle čin klanjanja onih iz sinagoge pred filadelfijskom crkvom, je tako ključan moment a koji je ujedno i znak vremena, posljednji poziv, nakon kojeg će svaka od ovih strana nastaviti, ali sada naočigled cijelog svijeta, nezaustavljivo i s jasnim koracima, ka svojoj, međusobno suprotnoj i isključivoj strani i sudbini.
Kraj
Piše: Apostol Marijana
Odgovori