“Upoznat cete istinu i istina ce vas osloboditi” Biblija
Kada dode svjetlo tama se obasjava. I tajne, moralne, eticke, duhovno… mracne tajne sto su se u sakrivale, su otkrivene.
A sto se dogodi kada netko i dalje tvrdi, nakon tako jasnog razotkrivanja opakosti tih stvari, da su one – “u redu stvari”, odnosno stvari svjetla?
Tada, takav um dobiva pecat krajnje opakosti, naopakosti uma.
Onog obrnutog, suprotnog, nasuprotnog,i u konfliktu sa ispravnim umom. Ovo se desi ako takav um svjesno odbaci priznanje istine da su te opake stvari – opake stvari. Ovo razotkrivanje mu je bio zadnji poziv da se vrati sa toga puta lazi, prije toga konacnog pecata njegovog uma kao opakog.
1. I on se sada svjesno opredijelio za opaki um, shvacajuci da je to njegov sada izbor do krajnosti. Ovo su oni koje vrag koristi u svom iluzionistickom sistemu lazi, na vrhovnim pozicijama, odnosno na koje se oslanja kroz cijeli sistem. Ove druge, slijedece nabrojane, oni su posebno od njih prezreni, ali ih koriste za svoj opaki sistem.
2. Postoji dakle i drugi nacin kako um covjeka reagira na pristajanje na takvu krajnju i razotkrivenu laz -kada razotkrivene opake stvari i dalje nazivaju i drze da su to “ispravne stvari”.
Naime, pokusavajuci zadrzati dosadasnju misao i stav o sebi kao “dobrim ljudima”, onima koji imaju morala , etike,…, koji su u nekoj normi drustvene normalnosti, a sa druge strane i istovremeno pokusavajuci zadrzati ove duboko opake stvari, kao da su ispravne stvari, i kao njihove izbore za njihov zivot, u realnoj nemogucnosti da imaju istovremeno jedno i drugo, njihov um poludi, razdvoji se, i oni udu u shizmu. Tada gube dosljednu logiku, nemaju valjane argumente za moralno, eticki, razumno, drustveno…, opravdati svoje izbor. Oni izlaze iz pravila konstruktivne konverzacije o pitanju tih razotkrivenih stvari, a time i izlaze iz drustvenog kruga u kojem se nalaze oni koji ta pravila cuvaju.
Ne samo da pojedinac izlazi iz toga drustva, jer usvajanje prakse povrede logike, otupljivanje sposobnosti prepoznavanja valjanih argumenata, a sto je sve poceto preko ovoga akta odabiranja jasno opakih stvari kao ispravnih, je kao maligna bolest, koja se ovdje siri na opce unistavanje tih umnih sposobnosti. Tako se isti vremenom izbjegavaju u svakom normalnijem drustvu. Sa druge strane upuceni su na drustvo istih kao oni, i njihovo ludilo postaje tako i drustveno “potvrdeno”. A oni sami, pri tome, opet imaju “prihvatljivu drustvenu mjeru ludila, kao i (na nivou toga drustva)” realne ispravnosti”, pa pritom njihov sud o sebi kao “normalnima”(uobicajenih shvacanja) tu se i realno potvrduje. Ovo vrijedi do neke mjere, onda s eide u krajnje ludilo. To je razlog zasto davao koristi na najvisim pozicijama one prve, koji onda imaju i odredeni ugovor sa vragom. Medutim, i ovaj izbor se broji kao svjesni izbor, mada je reagirao kukavicki bjezeci od krajnosti svjesnog izbora.
Ovdje bi samo jos dodala da oni prvonabrojani, su najvise prevareni. Oni naime ne poznaju tko vrag jeste i tko zaista stoji iza svijeta lazi, opakosti, iza iluzije. I da nema nacina da na kraju budu u dobitku sa tim izborom. Dapace, na najvecem mogucem gubitku ce biti, vise od drugonabrojanih.
Ove dvije situacije, odnosno dvije vrste ljudi koji su ih izabrali, su osnovna vrsta koje cine drustvo onih institucija, koje ne ciste opake stvari koje su im razotkrivene pred ocima, tj, institucija sa svojim drustvom opakih.
Medutim, kako prolaze u krajnosti oni koji misle i rade ispravno sa onim opakim, razotkrivenim stvarima?
“Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.” Biblija
Proganjaju ih. Prvima nabrojanima su smetnja jer im stoje na putu njihovoj ambiciji i interesima. Drugo nabrojanim su smetnja jer im donose dodatno svjetlo na one opake stvari koje su izabrali u svojoj shizmi za sebe, i to svjetlo im donosi dodatno mucenje, odnosno baca im svjetlo na njihovu shizmu. Sa njima imaju trajnu dusevnu muku, ovisi koliko s epoteze pitanje onih opakih stvari. Ili sa njima imaju potencijalnu muku, koju osijecaju konstantno kao takvu, pa im je to isto dodatna vrsta mucenja.
Dakle kako Isus kaze: “Sto ima vjernik sa nevjernikom…” Opaki sa pravednikom…
Kada pravednik ulazi sa pravednosti u takve sisteme i drustva, u krajnosti, takva drustva njega proglase, mentalno i psihicki bolesnim. Njihovi vjestaci iliti vjestice i vraci, odnosno njihovi svecenici, psihijatri ga proglase ludim, “nenormalnim” i stave pecat na to.
I zaista, ti pravednici nisu normalni u njihovim drustvima. Ne podlijezu normama koje su stavili kao mjerilo, ali i imperativ. Kazem imperativ jer da je pravednik zivio u sumi i ne imao posla s anjima, ove ne bi bilo briga ni za njega, niti bi vidjeli potrebu, oni prvonabrojani u tekstu, za stavljanjem pecata i ostavljanjem tragova kroz dokumente koji, sa druge strane gledano, otkrivaju njegov sistem, odnosno razotkriva ga. Ali ovaj pravednik je krenuo po pravdu i sukobio se sa njima i bio ustrajan na sve njihova upozorenja: kroz nelogicnost stvari na tom putu i borbi, kroz kradu stvari, kroz ludilo njihovih argumenata, kroz njihovo ignoriranje i sutnju, ma kako stvar pravednika bila ozbiljna…. I opaki u opakom sistemu, reagirali su u – samoobrani sebe i sistema.
Sa njihove tocke gledista u logici opakoga sistema- oni su reagirali “normalno” i nuzno.
Dakle, sto zaista hocu reci ovim tekstom i ovom temom?
Vrijeme je, krajnje vrijeme je, da razlucimo stvari. Da priznamo dva puta. Da se ne trosimo na suvisne rasprave u kojima nema nacina ni da dodemo do opakog uma koji je vec zamracen, a kamoli da pobijedimo za korist onoga koji ga je izabrao.
Istina je vec osvijetlila svjetske opakosti , do krajnosti. Sada, tko izabere njih , taj je svjesno izabrao. Nema vise naivnih, nema onih koji hoce saznati a ne mogu odnosno nemaju moucnosti, nema onih “slucajno” nadenih ili izubljenih u sistemu opakosti,…
Sve se zna i to vec dugo.
Prihavatimo cinjenicu: svjetlo otkriva tamu. I potom je nuzan izbor. Oboje ne mogu istovremeno. Niti tama vodi u svjetlo, niti obrnuto. Ako je nakon razotkrivanja tame, tama i dalje izbor, onda je to neciji svjesni izbor. To je izbor uma koji je do opak, lud, ili u krajnosti poludio.
Biblija kaze da je Bog izabrao ono sto je u ocima svijeta ludo, i dao im stvari svjetla, da posrami one koji su u svijetu cijenjeni. Medutim, ima onih u svijetu koji se nece “posramiti” pred ovim stvarima. Dapace, napast ce ih. Neki vrlo agresivno i do kraja. I upravo to i jeste dio zadatka onih sa svjetlom.
“Propovijedajte, jednima za spas drugima za osudu (prokletstvo).” Biblija
Ne moze se donijeti svjetlo a da se tama ne osudi, i svi koji stoje jos uvije na strani tame. Cilj svjetla je da razotkrije tamu onim akoji su u njoj, da je pokazu kao dio svijeta lazi, iluzije i da potom ovi izaberu kao slobodni, a ne kao njihov slucajni, naivni neupuceni i neiskusni izbor. U tome je cilj svjetla. Da ih oslobodi za izbor. Da im pravo na izbor, svjesni ne nesvjesni. Da ih na tren obasja u njihovom iskonskomidentitetu koji im je Bog dao, kao slobodnim bicima, “kao bogovima”, prije nego izaberu svjetlo ili mrak. A nakon ovakvoga svjesnoga izbora opakosti, udu u jos dublji mrak. Iz zla u gore, po putu davla.
Dok pravednici idu iz svjetla u vece svjetlo.
Pravednici trebaju shvatiti zamke koje su posljedica predugotrajnog postojanja opakosti u sistemu, i uznapredovale opakosti u sistemu, i do krajnosti ludila sistema zbog te iste opakosti.
Jedna od obicno neprepoznatih zamki je sam jezik koji opaki sistem koristi. On je naime uzurpirao jezik. Termini koje koriste zvuce isto kao obicni jezik koji koristi i pravednik, ali ti termini u jeziku opakih imaju drugo znacenje.
Uzmimo npr. “ljudska prava”. Pravednik koristi taj termin u duhu znacenja te rijeci. I sam jazik podrazumijeva znacenje te rijeci kako ga koristi pravednik. Jer jezik je prije ljudskih zakona i pravnog sistema. On u sebi nosi to iskonsko nasljede znacenja toga termina. Tako ovaj termin znaci kod pravednika i u uobicajenom znacenju (lingvisticko znacenje rijeci ne podlijeze nuzno npr. drzavnopravnom znacenu rijeci. Pravna definicija pojedine rijeci je podskup rijeci unutar odredenog jezika), ta rijec dakle uobicajeno znaci: Bogom dano pravo, oduvijek pravo covjeka, po prirodi stvari dano pravo, pravo imanentno covjeku, nuzno pravo, pravo kao dio identiteta covjeka, pravo koje se treba pravno regulirati u svakom ljudskom drustvu…
Za pravni sistem zemlje ljudska prava su drzavom dopustena prava. Nista drugo. Mogu se i ukinuti.
Za opake umove unutar istema, znacenje je: pravo koje oni smai daju ili ne daju covjeku. To cine dok je to pravo unutar njihovih interesa za koje ne odgovaraju drustvu ni pravnom sistemu jer su stavili pravo imuniteta za zlocine svoje, a u krajnosti, posto oni daju to pravo kao i pravni sistem, oni ga niti ne postoju, niti su mu odgovorni, jer nema ni kaznene odgovornosti za njih.
Uzmimo drugi termin: “placa radnika”.
Uobicajna upotreba je da je to isplata/naknada poslodavca za rad radnika.U daljnjem neistinitom znacenju “nezaposlen”, “bez posla” , podrazumijeva da doticni “nema posla”. A sto degradira covjeka koji radi sto radi, jer svi imaju nekakve poslove i uopce rade sto rade bez da imaju drzavnu potvrdu za to.
Za pravednika je to: dogovorna razmjena dobara.
Uzurpirani termin opakih drzi za termin “placa”, ” isplata” da znaci : oni placaju ljude. Dakle u krajnosti ovoga znacenja jeste da su ljudi robovi koji su kupljeni za taj novac. Njihov rad je podrazumijevajuci. Sada se samo mjeri: koliko je najmanja cijena roba na mjesec , a da se ne pobuni, i koliko se, kada se vec mora platiti dogovorno toliko, moze rob zakinuti. Otuda njihov stav da mogu bez rijeci ne isplatiti place radnika, i drzati ih dokle god…Jer bitno je samo da se oni ne bune efikasno.
U jednom sudskom slucaju, ovih dvostruki znacenja je mnostvo, plus onih znacenja koje su pravno formulirani a koji odudaraju od uobicajenog jezika, pa se pretpostavke o znacenju pokazuju pogubne za sam sudski slucaj kod zrtve. Tako pravnici surfaju sa znacenjima rijeci i pretpostavkama krivim kod zrtve, sve do krajnje opakosti – kada je jasan taj “davolji odvjetnik”. Siroko je polje za tumacenje pojedinih zakona, i kroz slovo zakona, i bez duha zakona, i pravno usko gledano, i bez uopce zakona ikakvih…Dakle sve to je u osnovi samo spiritisticka seansa, ako nema duha istine.
Istina i laz su progresivni alati. Oni imaju teznju voditi u vecu istinu i laz, i na kraju uvesti u cjelokupni svijet istine, ili laz u cjelokupni svijet iluzije. Kraljevstvo istine i kraljevstvo lazi. Zato su stari narodi kaznjavali za laz. U 10 zapovjedi koje je Bog dao Mojsiju, jedna se odnosi na zabranu lazi.
U Bibliji je davao nazvan otac lazi. Njegova teznja je da s alazi sagradi svijet iluzije, njegove “vizije” kojom se do krajnosti ostvariti svoju vladavinu i gospodarenje zemljom. Dakle do kraja realizirati svoju prevaru Adama koju je zapodeo u Edenu – oteti mu vlast koju mu je Bog dao nad zemljom.
Kada Biblija kaze: “U pocetku bijese rijec…” ona kaze da u pocetku bijase istinita rijec. Nije bilo lazi. Laz ne stvara. Laz krade tude. Zato Biblija upozorava na oca lazi koji i krade. I narod ima izreku: Tko laze, taj i krade. Lazju se uvijek krade, bolo duhovna dobra bilo materijalna. Zato iblija kaze da ukonimo od svoje blizine one sa laznom rijeci.
Sto je onda zaista normalno? Odnosno koja je to prava, istinska norma za normalnost?
Biblija kaze da imamo Kristov um, da tezimo za njim. Biblija keze da je on sam, Isus Krist, glava crkvi, i mi da bi nam on mogao biti glava , svoj um trebamo pokoriti njemu. Njegovoj rijeci, logosu, ucenju, principima, karakteru, putu, kraljevstvu, autoritetu….I sve su to razumne odluke, odlke “glave”, a sam razum, razboritost, mudrost za ovakav odabir – je opet od Isusa dano nama za ispravan odabir .
Gazenjem ove sanse, je ono sto Biblija naziva raspecem Isusa Krista za svoj racun.
Ipak, ima se i izbor: moze se izabrati i sotonski um, zmijski um, davolsko kraljevstvo, njegovi lazni argumenti, njegovi principi, ” logika”, njegov karakter, njegova otkrivenja, autoritet,…uzeti davolsku “glavu”. Davao ima neku svoju logiku, “argumente”…., koji stoje dok je on sam. Ali kada dode u svjetlo istine, u raspravu s apravom logikom, znanjem, argumentima,…sve to nuzno odlazi u ludilo, pokazuje se stvarnost krajnja svega toga.
Zbog toga davao bjezi od svjetla.
I zbog toga, sa vlasti koju ima, progoni pravednike koji su uporni za njegovo razotkrivanje, etiketirajuci ih njegovom etiketom: kao ludake, “prolupale”, nenormalne, nerazumne…
Psiholosko-mentalno matletiranje i zlostavljanje covjeka je najtezi moguci zlocin. Iznad svakoga drugoga zlocina.
Biblija kaze: “Sve provjeravajte.”
Ovaj psihicko mentalni zlocin upravo pokusava unistiti u covjeku osnovno sredstvo za njegov opstanak: sposobnost njegovog odabira, provjere, sposobnost za uocavanje problema nacina iscjeljenja i rijesavanja roblema, sposobnost da se obrati i prepozna putove za potrebu pomoci, sposobnost da se moli ….
Ovaj zlocin direktno je atak na covjekov duh. Takve etikete ludila, direktno vrijedaju covjekov duh. I ako on hodi u duhu istine i ljubavi, to je onaj najtezi grijeh koji opisuje Biblija.
Biblija pise da tko bratu kaze: Ludace, da ce odgovarati za to na nebu. Na taj nacin Isus stiti medusobno vjernike od takvoga zlostavljanja, a koji svijet nemilice koristi. koji je “normalan ” u svijetu.
Dakle sto je norma za normalnost? Kristova norma, i Kristov mentalitet, Kristov um, je norma za normalnost. 
Isus Krist je savrseni covjek, drugi Adam. Onaj koji nam je dosao pokazati normu, na nacin da je bio jedna od nas, zivio sa nama, imao probleme kao i mi sto imamo. Isus Krist je bio optuzen da nije “normalan”, da su ga vrazi do kraja obuzeli…
Ali Isus nikada nije ucinio nista pogresno. On je dobro znao sto je norma, sto je normalnost. Imao je mir sa sobom i sa tim, ma sto drugi rekli.
I tu nebesku normu je pokazao i nama. On je dao Duha od Boga da ne budemo sami u tome, da nas on brani, i uvjeri u istinitost ovoga stava, kada na nas krenu dusmanski ataci u vidu ovakvih laznih optuzbi, i energicnih dusmanskih ataka na nas um.
Mi bi trebali shvatiti i da borbe i nemiri, izmedu onih sa Kristovim umom i onih sa vrazjim umom, su normalne. Ta se dva svijeta ne mogu spojiti u jedan. Kao ni ljudi koji su usvojili ta suprotna uma.
“Sto ima vjernik sa nevjernikom? Sto ima Krist sa Belijarom?”
Ovaj svijet je jos uvijek bojno polje za spasenje dusa. Isus sam je rekao da nas nije dosao odvojiti iz svijeta nego sacuvati u svijetu. Nas zadatak je upravo pozvanje dusa pod autoritetom davla , da se spasu, kroz evandelje Isusa Krista.
A u toj borbi trebamo biti opremljeni, mirom i znanjem, uz sve ostalo. “Znanje spasava” cuva nas mir u ovim borbama. Davao koristi svako moguce sredstvo da bi dobio bitke. Jer samo to moze dobiti uopce, jer rat je izgubio davno. Davao igra prljavo, i ako mu dopustimo da nas pokoleba svojim optuzbama i lazima, on ce ukrasti prvo nas mir. A mir je temelj za sve ostalo. Jer duh Bozji, koji nas cuva i vodi u istini, je pokazan u obliku plahog goluba.
Nuzno je da nas svijet nazove ludim. Svijet jeste lud. I njima su normalni i zdravi mentaliteti, ludi. Njihovi zakoni, prakse, mentaliteti…sve to je ionako, samim svojim postojanjem atak na nas um, zlostavljanje naseg duha, uma, i duse…
Biblija keze da je Bog naredio andelu da ide kroz narod i oiljezi znakom “tau” sve koji zale, negoduju, jadikuju, …zbog gnusoba koji se desavaju u narodu, i da ce oni na sudu biti pstedeni od kazne.
I za isusa su rekli d aje lud, da je opsjednut. A Isus je rekao nama: “Nije ucenik veci od ucitelja.” Ako su njega proganjali i njegove ucenike ce proganjati. Dapace, ako nas svijet tako ne zove ili takvim ne smatraju, znaci da ne radimo svoj duhovni posao sa svijetom, da nismo se sasvim izjasnili, dovoljno predstavili, da ne govorimo dovoljno ostre i mocne rijeci istine,…
Ne trebamo iti vjernici u oga deklarirani vjernici, da bi ili ovako proganjani. dovoljno je raditi i ici za pravednosti da se dobiju te etikete. Samo pravednici nemaju tako mocno oruzje kao vjernici. oni znaju sto znaju, stoim je Isus rekao. pravednici tek slute, neki vise neki manje, jako.
Vrijeme je da se pomirimo sada sa tim da postoje dva puta, i da svaki podrazumijeva mogucnost slobodnog izbora, a samim tim i krajnje osude i nagrade. Ljudi imaju prava izabrati lose, krivo, pogubno. Oni ce se boriti za svoje odabire, kao sto s emi borimo za svoje. oni se bore svim sredstvima kako znaju, a ovi drugi isto tako. Karakter tih dvije vrste borbi, strana u tom ratu, se ocituju u krajnosti duhom: duhom istine/dobra, i duhom lazi/opakosti. I sada znamo sto sve mozemo ocekivati od druge strane. Samo trebamo paziti da sami sebi ne budemo neprijatelji. Da neprijatelj ne posije sumnju u nas um. Da stavimo “kacigu spasenja” na glavu, onoga koji jeste glava, onoga koji jeste istina, norma, normalnost, Isusa Krista, njegov nauk njegov duh i autoritet. I ne izlaziti iz njega, ne ulaziti u svjetovne misli, ideje, statove…Jer Biblija pise: “Ne dajite mjesta davlu.”
Pise: Apostol Marijana