Jotamova basna
“Čujte me, uglednici šekemski,
tako vas čuo Bog!
Jednom se zaputila stabla
da pomažu kralja koji će vladati nad njima.
Pa rekoše maslini:
‘Budi nam kraljem!’
Odgovori im maslina:
‘Zar da se svog ulja odreknem
što je na čast bozima i ljudima
da bih vladala nad drugim drvećem?’
Tad rekoše stabla smokvi:
‘Dođi, budi nam kraljem!’
Odgovori im smokva:
‘Zar da se odreknem slatkoće
i krasnoga ploda svog
da bih vladala nad drugim drvećem?’
Tad rekoše stabla lozi:
‘Dođi, budi nam kraljem!’
Odgovori im loza:
‘Zar da se odreknem vina
što veseli bogove i ljude
da bih vladala nad drugim drvećem?’
Sva stabla rekoše tad glogu:
‘Dođi, budi nam kraljem!’
A glog odgovori stablima:
‘Ako me doista hoćete pomazat’ za kralja,
u sjenu se moju sklonite.
Ako nećete, iz gloga će oganj planuti
i sažeći cedrove libanonske!’
Biblija; Suci,9. Biblija
Pricu o autoritetu ispricao je Jotam uglednicima Sekema, kada ih je namjeravao upozoriti na kraljevski autoritet koji on nosi, posto su uglednici sekemski smatrali da je njihov kralj Abimelek, kojega su bas tada proglasili kraljem, poubijao svu ostalu svoju bracu, pa i samoga Jotama.
Prica govori o stavrnom autoritetu. O nebeskom autoritetu. Ne dakle o onome kojega ljudi postavljaju, nego koji ima duhovno-legalno pravo na vlast i istinski autoritet, pa poznavali i percipirali ga ljudi na toj poziciji ili ne.
Prvo, prica govori da su se skupila stabla traziti tko ce vladati nad njima. Stabla su simbol cvrstih oslonaca drustva, i upravo Jotam i prica ovu pricu “uglednicima sekemskim”, odnosno stupovima toga drustva.
Dalje, prica govori o stablima, koja su imala ugledne i slavne plodove, kao onim stablima koji su ulazili u konkurenciju za izbor kralja “stabala.”. Dakle govori, o gledanju tjelesnim ocima, i ljudskim razmisljanjima, kao normu za izbor toga kralja. “Stablo se poznaje po plodovima” kaze Bozja rijec, ali stablo se poznaje i po rodnosti.
Ovo su bila ta bogata i plodonosna stabla, proslavljena stabla. Ona su imala mudrost, i tako poznavala svoje okvire. Oni su zivjeli realiziran zivot. Imali su mudrost, onu ” koja donosi cast i bogatstvo”, i koja je ujedno i njih same osvijetlila, da dobro znaju svoje mjesto, budu zadovoljni njime, kako je inace zadovoljan realiziran i ispunjen zivot, i da se ne dizu se iznad svoga mjesta. I ova slavna stabla su odbila ulogu kralja.
Medutim, stabla se poznaju i po ne slavnim plodovima. Tako na kraju, kada su sva slavna stabla odbila ulogu kralja, dosli su do onih “zaboravljenih” stabala, do onih koji nisu bili u “uzem izboru”, do onoga stabla cija uloga i zivotna svrha nije bila tako jasna kao u ovih koja su prethodno odbila ulogu kralja stabala.
Ono sto je bilo prezreno od ljudi, pokazalo se da ima samosvijest i stav vladara. Autoritet. A koji se pozivao na nebesku silu za poslusnost njemu.
Prijetnja da “ako se stabla nece pokloniti njemu/glogu, da ce suknuti oganj iz gloga i sazeci cedrove libanonske”, zapravo znaci da ce skrsiti svojom silom ponos toga naroda. Jer cedrovi libanonski su vrlo visoko i siroko, velicanstveno drvece, i koje simbolizira ponos i velicinu, i ono se upotrebljavao za izgradnju velikih gradevina, pa i hrama u Jeruzalemu. Zovu ih jos i “Bozjim cedrovima”. Prema cedru libanonskom, glog izgleda samo kao manji grm.
Autoritet, najveci autoritet, je prvenstveno duhovna stvar, istinska stvar koja dolazi od Boga. I autoritet prati sila. Nebeska sila kao pokrice, istinska sila.
Ono se ne trazi tjelesnim mjerilima, niti ga ljudi mogu postaviti, a da to ne bude njihov problem. Sva poganska kraljevstva su postavljala svoje kraljeve mimo volje Bozje. Ipak kada bi on postavio poganskog kralja nad cijelim svijetom, Bog sam bi ga izabrao.
“Kralj”, najveci autoritet se postavlja ili nasljedstvom, ili duhovnom objavom.
Svakako u vremenima promjena treba obratiti paznju na one koji su “sa njima”, a nemaju jasnu ulogu i svrhu, ni tjelesan plod. I koji dobro znaju tko su oni sami, i koji imaju silu da slome oholost i ponos koja im se protivi.
Pise: apostol Marijana