“A Marija je stajala vani kod groba i plakala… “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše…….” Kaže joj Isus: “Ženo, što plačeš? Koga tražiš? ….Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, …Bogu svomu i Bogu vašemu.”” Ivan 20.

“Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.

Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče:

“Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.”

 

 

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob.
Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob.
Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe.
Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže
i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.

Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Potom se učenici vratiše kući.

A Marija je stajala vani kod groba i plakala.
Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu.
Kažu joj oni: “Ženo, što plačeš?” Odgovori im:

“Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.”

Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

Kaže joj Isus:

“Ženo, što plačeš? Koga tražiš?”

Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.”

Kaže joj Isus: “Marijo!”

Ona se okrene te će mu hebrejski: “Rabbuni!” – što znači: “Učitelju!”

Kaže joj Isus: “Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.”

 

Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima:

“Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.”

I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata,

dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!”

To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok.

I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.

 

Isus im stoga ponovno reče:

“Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.”

                                                                                     Ivan 20.

 


Objavljeno

u

autor/ica

Oznake:

Komentari

Jedan odgovor na ““A Marija je stajala vani kod groba i plakala… “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše…….” Kaže joj Isus: “Ženo, što plačeš? Koga tražiš? ….Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, …Bogu svomu i Bogu vašemu.”” Ivan 20.”

%d blogeri kao ovaj: