Brod je siguran u luci.
Ali nije za to stvoren.
—————————————————————————————-
Napisao: James Aggrey
Čovjek je otišao u šumu uloviti pticu, koju bi mogao donijeti kući. Uhvatio je mladog orla, donio ga kući i
stavio u kokošinjac s kokoškama, patkama i puranima.
Za jelo mu je dao hranu za kokoške –
iako je bio orao,
kralj ptica.
Nakon pet godina posjetio ga je čovjek koji je bio prirodoslovni stručnjak. I dok su zajedno išli kroz vrt, prirodoslovac je rekao:
“Ova ptica nije kokoš, to je orao!”
“Da”, rekao je čovjek,” to je istina. Ali ja sam ga odgojio kao kokoš. On sada više nije orao, nego kokoš, čak i ako su mu krila široka 3 metra.”
“Ne”, rekao je drugi. “On je još uvijek orao,
jer on ima srce orla.
I to će ga potaknuti da poleti visoko u zrak.”
“Ne, ne”, rekao je čovjek, “on je sada prava kokoš i nikada neće letjeti.” Tada su se odlučili to i provjeriti.
Prirodoslovac je uzeo orla,
podigao ga u zrak i
rekao u potpunom uvjerenju:
“Ti koji si orao, koji pripadaš nebu, a ne zemlji, raširi svoja krila i poleti!”
Orao je sjedio na uzdignutoj šaci i ogledavao se unaokolo. Iza sebe je spazio kokoške kako pikaju svoja zrna na zemlji i skočio k njima dolje. Čovjek je rekao: “Rekao sam ti, on je kokoš!”
“Ne”, rekao je drugi “on je orao, pokušajmo opet sutra.”
Sutradan se s orlom popeo na krov kuće, podigao ga visoko u zrak i rekao:
“Orle, ti koji si orao, raširiti svoja krila i poleti!”
No, kad je orao ponovno ugledao kokoši kako grebu u dvorištu, opet je skočio k njima dolje i grebao s njima. Na to je čovjek iznova rekao: “Rekao sam ti, on je kokoš!”
“Ne”, rekao je drugi, “on je orao i on još uvijek ima srce orla.
Hajde da pokušamo sutra još zadnji put;
sutra ću ga navesti da poleti! ”
Sljedećeg jutra je ustao rano,
uzeo orla i odveo ga izvan grada,
sasvim daleko od svih kuća,
u podnožje visoke planine.
Sunce se upravo dizalo i pozlatilo vrh planine –
svaki vrhunac zasjao je u radosti predivnog jutra.
Podigao je orla visoko i rekao mu:
“Orle, ti si orao. Ti pripadaš nebu, a ne ovoj zemlji. Raširiti svoja krila i poleti!”
Orao se ogledao oko sebe,
drhtajući,
kao da ga ispunjava novi život –
ali nije poletio.
Tada ga je prirodoslovac tako okrenuo da gleda izravno u sunce.
I odjednom je orao raširio svoja ogromna krila,
uzdigao se s kliktajem orla,
letio sve višlje i višlje i
nikad se više nije vratio natrag.
………………………..
Priču “Orao” je napisao James Aggrey iz Gane u zapadnoj Africi. Priča zapravo završava s rečenicom: “Narodi Afrike! Mi smo stvoreni na sliku Božju, ali ljudi su nas učili razmišljati kao kokoši i još uvijek mislimo da smo stvarno kokoši. Ali mi smo orlovi. Zato, raširite krila i letite! I nikada ne budite zadovoljni s bačenim zrnjem.”
Tu priču je James Aggrey napisao u vrijeme dok se Afrika nalazila pod vladavinom Europljana, bijelaca. No, priča vrijedi i za sve ostale ljude, koji su zaboravili tko su i da su stvoreni na sliku Božju (pri tome se misli na unutarnje svjetlo i ljubavu nama, kao i na svijest o vlastitom postojanju).
Biblija ne raspoznaje posebno snove za pojedinca i grupu ljudi. San je ili od Boga ili nije. Oni od Boga se ostvaruju, oni pod blagoslovom Bozjim, pa dobio ga pojedinac ili grupa ljudi (grupa pojedinaca).
Izvor:
Prilog (Portalforlife.wordpress.com)