Kao što se u vodi različito odražava lice od lica,…
…tako i u srcu čovjek od čovjeka.”
Mudre izreke 27.
…………………………………………………………………………………………………………………………..
Kako se Isus opraštao sa svojim učenicima prije odlaska u smrt?
„Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti … kod vas ostaje i u vama je.
To je onaj Duh istine, onaj kojeg je svijet nemoćan prihvatiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi, vi ga poznajete, jer stoji kod vas i on je u vama.
Ja vas neću ostaviti siročićima, ja ću doći k vama.”
Ivan 14.
Duh istine, Bozji duh, u nama, moze se odrazavati kroz nas, nas zivot, misli, djela…, kao preko svoga ogledala. I to moze davati toliko cistu sliku Bozjeg duha u nama, koliko smo mi posveceni, u povjerenju njemu, Bozjem duhu u nama.
I mi sami, mozemo svoj vlastiti duh, prepoznavati kroz Bozji duh istine.
Unutra nas. Duboko. U nasem srcu.
Kao u ogledalu.
Odrazavati se covjek u Bogu, unutar nasega srca.
Iz dana u dan naše vlastito lice nam se u tom “ogledalu” može različito odražavati.
Ako njega pozovemo, prizovemo u nas hram, nase srce.
Duh Bozji svjedoci i oko nas, i u nasem razumu…Ali samo mozemo zaroniti u njega najdublje, kada je u nasem srcu. Mozemo i druge ljude gledati po slici kako se odrazavaju u nasem srcu, ili po slici kako se odrazavaju u istini Duha Bozjega koji je u nasem srcu.
Cistoca ovoga Bozjega ogledala je savrsena, kao i slika nasega duha u njemu.
Ipak, bistrina i jasoca slike koju mi vidimo, ovisi o nasoj percepciji. Ovisi o hrabrosti da duboko zaronimo u Bozji duh, i bolje vidimo ovu nasu sliku odnosno nas vlastiti duh . Cistoca videnja ove slike ovisi i o cistoci nasih motivacija, koje nam dozvoljavaju ili ne, prodrijeti tako duboko u Bozji duh, odnosno dopustiti da nas on sam zahvati.
Cistoca videnja nase slike u savrsenom ogledalu Bozjem, Bozjem duhu istine u nama, tako ovisi o nama samima.
Ovako ili onako, Bozji duh u nasem zivotu, i mi sami za sebe u Bozjem duhu, odrazavamo se, savrseno ili nesavrseno, kao u ogledalu.
Ili,… “kao u vodi”.
U pocetku nastanka zemlje, voda i Duh Bozji, stajali su sami, prije svakog drugog zemaljskog stvaranja. I stajali su jedan iznad drugoga.
“U pocetku, zemlja bijase pusta i prazna i Duh Bozji lebdio je nad vodama.” Postanak
Stajali su kao dva nasuprotna ogledala, ono nebesko i ono zemaljsko.
“Kako na nebu , tako i na zemlji.”. Biblija
Jedan vjecan, drugi stvoren.
Voda i duh, su stajali tako kao dupla potvrda istine, potvrda Bozje stvarnosti.
Krstenje nase u vodi, je tako slika duhovnog slaganja nas samih sa istinom. Onom istinom koju mi sami u ovom svijetu, sa svojim sposobnostima vidimo i mozemo.
Krstenje nase u duhu, jeste ulazak u situaciju kada duh Bozji preuzme dalje od toga nasega dotadasnjeg uvida. Kada Duh Bozji svojom silom, vodstvom, prisustvom,…u nasem zivotu donese svoj duboki uvid. Uvid u Bozju sirinu, za nase gledanje, na vanjsku stvarnost i same sebe. Donese svoju svetost za posvecenje nas, posvajanje nas, odvajanje nas za sebe,..da budemo “kao on”.
Nas koji smo u istini, “stvoreni na njegovu sliku” (Biblija).
A to, i voda i duh Bozji,…. istinito svjedoce.
Pise apostol, Marijana