Ako pogledamo tri osnovne krscanske religijske denominacije:
rimokatolicka, pravoslavna i protestantska, moze se jasno reci da Filadelfijska crkva NE PRIPADA nijednoj od tih religijskih krscanskih denominacija.
Medutim, kada se pogleda prava stvarnost tih denominacija, suvisno ih je kao takve, organizacije, nazvati krscanskim. Odnosno, njihovo krscanstvo je svedeno na krscansku kulturu ili krscansku civilizaciju, sa njihovim razvodnjenim krscanskim ucenjem, i vanjskom praksom koja ima naznake krscanstva.
Dalje, te denominacije su sve, ispod pravnog autoriteta drzave. A time i opcenito ispod drzavnog autoriteta. One dakle nisu ispod Kristovog autoriteta.
Sve ove krscanske denominacije su se registrirale unutar pravnog okvira drzave. One ne placaju porez drzavi, ali ta slika je samo vanjska zamka za ispravo vrednovanje njenoga stanja u odnosu na drzavu. Takoder, sve ove denominacije dobivaju, za ovo pravno podilazenje drzavi, odredenu novcanu naknadu od drzave, ali i neke druge beneficije.
Te novcane naknade, nisu prinosi dobrovoljni drzave tim denominacijama. Jer prinosi su neuvjetovani, a drzava za ove prinose njene denominacijama krscanskim, trazi ispunjenje njenih uvjeta, odnosno registraciju crkava, odnosno ulazenje pod njenu nadleznost. Tako ove konkretne crkve, odnosno opcenito krscanske denominacije, prodaju svoje duhovno dostojanstvo za odredene materijalne i pravne benecite koje dobivaju od te iste drzave.
Drzava ove denominacije ne obavezuje na ovakvo postupanje. One i bez ovoga pravnoga podilazenja drzavi, njene registracije unutar drzavnog okvira, nisu duzne placati drzavi porez.
Ovakva praksa krscanskih crkava je apsolutno nespojiva sa praksom prvih krscanskih crkava. Tako da ove religijske krscanske denominacije, odnosno crkve koje im pripadaju, koje su sada okvirima pravne drzave, ne mogu se zvati krscanske denominacije u pravom smislu te rijeci. Ne mogu se onda zvati ni krscanske crkve. Mogu se zvati drzavne crkve, one su dio religije drzavizma, ali sa krscanskim naznakama u praksi.
I to zvanje istih kao drzavnim crkvama, je zapravo uobicajena i opceprihvacena praksa sa velikim drzavnim crkvama.
Tako postoje drzavna crkva, ali i njene podkategorije: narodne crkve, religijske denominacije sa svojim podkategorijama: baptisticke, pentakosne, lokalne katolicke,…., ali i tihim podjelama na: bjelacke crkve, crnacke crkve, crkve za bogate, obrazovane, siromasne,…
Sve ovo je naime, princip identifikacije crkve i utemeljenja crkve, koji nema bazu unutar Biblije, odnosno istinskog krscanstva.
Ipak, ne mozemo reci da je tu sve pogresno. Pogresan je nacin na koji se grade ove crkve.
Naime, od krscanskih sluzbi pojedinaca grade se temelji za te crkve, i od darova duhovnih koje imaju pojedinaci,… a to nije nesto sto je biblijski temelj za crkvu.
One se dakle ne grade na temelju, na bazi, apostolskih sluzbi i apostolske nauke.A trebale bi da budu zaista kršćanske crkve.
To je sve dakle jedna samovolja pojedinaca. Ukoliko imaju neki jaci dar ili poziv za krscansku sluzbu, onda nastaju ne samo crkve, nego i cijele nove denominacije, sa svim dalje nastajucim podkategorijama toga denominacijskog smjera.
Prodimo sada ugrubo tim denominacijama. Prva i najrasprostranjenija je
1.Rimokatolicka religijska denominacija.
Ova religijsko krscanska denominacija se poziva na apostolske temelje. Apostol je poslanik direktno Bozji, ili od vec postojece crkve koju je sagradio Bozji apostol, odnosno Bozji poslanik. U ovom slucaju ili Rimokatolicka crkva nikada nije imala apostolske temelje, ili je ona naknadno sasvim izdala apostolsko nasljede. Medutim, “papa” se sada predstavlja kao taj apostol .
Ova denominacija dobro zna da su tako, pozivom i temeljem Bozjih apostola, nastajale i funkcionirale prve crkve. Tako ona imitira pravu krscansku crkvu. Od svih denominacija, samo ona se ovako izjasnjava, ispravno biblijski, ali lazno. Takoder, ona zna da katolicka nauka , odnosno apostolska nauka, je temelj svih krscanskih crkava. Medutim, ona manipulira tim terminom u svojoj daljnjoj prevarnoj nauci. Naime, ona koristi za sebe termine rimokatolicanstvo i katolicanstvo u biblijskom smislu, ali joj drugi termin ne pripada. To je njena osnovna prevara. Ovo su dva sasvim razlicita pojma:
a) Rimokatolicka religija, rimokatolicka crkva i rimokatolicka nauka je takva, rimska. Vatikanska. Jer ona je zapravo prisvojila rimsku carsku vlast. I , uzevsi krscanstvo zbog svojih interesa , krscanstvo koje je sama sebi samovoljno interpretirala, dalje se predstavlja kao krscanska organizacija. Ali, ona to nije.
Rimokatolicka crkva nije bazirana na ucenju i temelju: prve krscanske crkve, prvih apostola, Biblije, i rijeci Bozje.
I to se znalo od njenoga pocetka, ali oni koji su to znali , su bili od nje sustavno i nemilosrdno proganjani. Od pocetka. Kako tada, tako i danas. Samo je nacin proganjanja drugaciji. Podjele unutar Rimokatolicke crkve, podjele u nijansama ucenja i praksi, su zaogrnute plastem autoriteta jednoga vrhovnika, “pape”. On je uzeo sebi pravo da stoji kao jedini posrednik izmedu Boga i ljudi, a sto je sablaznjivo ucenje u odnosu na istinsku krscansku nauku. Do nedavno je bio i “nepogresiv” sto je takoder sablaznjivo ucenje u odnosu na istinsku krscansku nauku. Medutim taj atribut neogresivosti “pape” nedavno je ukinut.
b) Katolicka krscanska nauka, i crkva, i apostoli, su oni, koji svoje djelovanje i egzistenciju naslanjaju na: rijec Bozju/Bibliju, duh istine koji dolazi od Boga, i Bozje poslanike. A to su prvenstveno apostoli, kao oni koji osnivaju i utvrduju krscanske crkve u ispravnoj krscanskoj nauci. Ove crkve se oslanjaju na cjelokupno istinsko krscansko ucenje, odnosno katolicku krscansku vjeru, dakle sveopcu vjeru kod svih krscana. Dakle, katolicka crkva, te riječi doslovno označavaju istinsku sveopcu krscansku crkvu. Ona nije Rimokatolicka crkva. Nego katolička/sveopća.
Ipak postoji jedan razlog koji opravdava pozivanje RC na katoličanstvo (općenitost) ucenje, odnosno katolicizam kod Rimokatolicke crkve. A to je taj sto ona ima svoje podkategorije, sekte, ili kako ih ona sakriva pod imenom svojih “redova”. To su : franjevci, dominikanci… I u tom smislu, unutar nje same, svojih redova, ona moze koristiti taj izraz “katolicki”, u smislu sveopceg ucenja te RK crkve, za sve te redove. I njima je dakle nadlezna katolicka Rimokatolicka crkva. Dakle, ovdje je rijec o njenoj strukturi i njenom ucenju, ne o istinskom krscanskom ucenju i istinskoj katolickoj nauci i istinskoj krscanskoj katolickoj crkvi.
Iz krscanskih denominacija, postoje vjernici koji pripadaju krscanskoj istinskoj katolickoj crkvi. Ali svi pripadnici tih denominacija ne pripadaju katolickoj krscanskoj crkvi. A te denominacije, ukljucujuci Rimokatolicku crkvu i denominaciju, uopce ne pripadaju istinskoj katolickoj crkvi. Razumljivo?
Kada se nauče koristiti ispravno ovi termini, sve je ovo jednostavno razumjeti.
Razlika rimokatolickog i katolickog krscanskog ucenja i prakse nije mala. Dapace, ta razlika je temeljita i obuhvaca sve sfere istinskog krscanskog ucenja. Te dvije religije nemaju ni istoga Boga. Naime Rimokatolicka crkva sakriva da je njen trojedini Bog: Bog Otac, Bog Sin i Bozica Marija, nije dakle kako zele predstaviti nama, njen Bog trojstvo: Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti.
Oni pokusavaju predociti svoga Boga kao ovo drugo, ali njihova praksa i razotkriveno ucenje, otkrivaju ono prvo u njenoj praksi. Tako je Rimokatolicka crkva zapravo pokazana kao poganska, a ne krscanska crkva. Ona je time i idolopoklonicka crkva. Time krsi prvu Bozju zapovjed: da se nema drugih bogova uz pravoga Boga.
Dalje, sam naziv “papa”, a sto znaci otac, je zabranjen u istinskom krscanskom ucenju, kao naziv za vođu.
Uz ova osnovna i na prvi pogled vidljiva antikrscanska obiljezja u Rimokatolickoj crkvi, postoje i niz mnogih drugih njenih nepodudarnosti sa istinskim krscanskim ucenjem, kojega mozemo provjeriti u Bibliji. A vremenom, ih nastaje i jos vise.
Interesantno je za Rimokatolicku crkvu da njene pojedine crkve su registrirane u drzavi, ali ona sam kao njima nadredena ima svoji drzavu i nikome nije podlozna na zemlji. To je i uvjetovalo da ona kao takva , bude sa tim krscanskim potencijalom, na koji se lazno poziva, glava svim drugim svjetskim religijama, unutar nedavno opalog, Novog svjetskog poretka.
2. Pravoslavna denominacija
Zapravo vrlo je slicna kao i rimokatolicka denominacija. Ova crkva je nastala i vuce djelomicnu praksu iz prvih crkava, onih praksi koje je Rimokatolicka crkva zaboravila. Ali, i ona sama je drzavna crkva i dijeli se na narodne crkve. Rimokatolicka crkva, ona ima istoga vrhovnika, za razliku od pravoslavne crkve kod koje svaka skoro drzava ima svoga vrhovnika za svoju crkvu. Vrhovnik se naziva “patrijah”. Ta titula, koja takoder znaci otac i to u jacem smislu od “pape”, takoder nije naziv vrhovnika u prvim krscanskim crkvama, odnosno , taj naziv ne postoji unutar Biblije za vrhovnika u strukturi crkve. Biblija je tu jasna. Ovo nije struktura istinske krscanske crkve. Idolopoklonstvo je isto kao u Rimokatolickoj crkvi.
3. Protestantska crkva
Ova denominacija, obuhvaca oko 33 000 svojih poddenominacijskih ucenja i poddenominacijskih smjerova. Ona zapravo ne postoji kao organizacija, nego kao pojam, a koji zahvaca sve smjerove crkava koje su izasle iz ostale dvije denominacije, odbacile idolopoklonstvo “Kraljici neba”, koje imaju ostale dvije denominacije.
Ova denominacija u svojim poddenominacijama koje su registrirane organizacije u drzavi, takoder nema svoju pravu krscansku strukturu. Rimokatolicka crkva je jedna, pravoslavlje je podijeljeno po narodnim crkvama, a protestantske crkve se dijele na svih onih 33000: narodne crkve, grupne crkve odredenog smjera, neovisne (u osnovi drzavne) crkve pojedinaca, koji se pozivaju na ovu denominaciju.
Krscansko (katolicko- sveopce) ucenje unutar ove denominacije je rasparcano, podijeljeno medu njima, ono je posebno naglasivano u djelovima, djelovima Biblije, i posebno negirano po nekim drugim djelovima Biblije.
Dakle, sve te poddenominacije protestantske religije, u osnovi se naslanjaju na pojedine djelove istinskog krscanskog ucenja. Ostale zanemaruju, ili negiraju. Cak i definicija Boga se razlikuje od poddenominacije do poddenominacije.
Zato protestantska denominacija dijeli svoje organizacije na dvije vrste: one sa istinskim krscanskim Bogom, i onim lazno interpretiranim Bogom. Ta podjela unutar protestanske denominacije je opceprihvacena od njih i vanjskih deominacija, tako da sada govorim samo o onom njenom dijelu sa istinskim biblijskim Bogom.
Takve njene organizacije, se dijele dakle po odredenim akcentiranim djelovima krscanskog ucenja, koje stoji unutar Biblije, a uz to i neka lazna tumacenja, ili ignoriranje ostalih biblijskih ucenja.
Sve ove denominacije su potpisale ekumenu sa “papom”. Cak i one protestantske koje sasvim jasno znaju za idolopoklonstvo i naziv “pape”, kao definitivno i nesumnjivo pogresan po Bibliji. I ta cijela denominacija je kroz povijest nastala proglasivsi “papu” za antikrista sa njegovim ucenjem, koje se nije ni danas promijenilo, i izasla je iz redova Rimokatolicke crkve, uz mnogo krvi i ratova , koji ni dan danas nisu zapravo prestali.
Medutim, unutar svih ovih denominacija, tri glavne dakle, postoji i jedan otpor, jedan dio njih koji se opire ekumeni, laznoj nauci i pogresnoj udruzi.
S druge strane one koje su pristale na ekumenu, sve vise lice jedna na drugu, usvajajuci medusobno i djelove istinskih i laznih prakse i ucenja koja kolaju unutar svih ovih denominacija.
Medutim, i ove druge struje koje se opiru ekumeni, unutar tih denominacija, sve vise se okrecu Bibliji i njenom krscanskom ucenju, prepoznavajuci lazi koje su do sada drzali, odnosno, ciste se od lazne nauke denominacija kojima su pripadali, i tako sve vise usvajajuci ucenja istinske prve crkve.
A time svi ti opozicijski djelovi u svim pojedinim kršćanskim denominacijama, međusobno se približavaju i donose na stol onaj dio Biblije koji su čuvali, da svi skupa onda sudjeluju u zajedničkoj gozbi.
Filadelfijska crkva
Ne pripada ovim religijskim krscanskim denominacijama. Ona nema svoju denominaciju u smislu ostalih denominacija.
Filadelfijska crkva ne pripada pravnim okvirima drzave. Odnosno Filadelfijska crkva nije registrirana unutar drzavnih pravnih okvira i njenog autoriteta. Dapace, ona je proganjana od drzave.
Filadelfijska crkva je sagradena na apostolskom pozvanju. Kristovom pozvanju pojedinca kao njegovog apostola. I sagradena je na istinskoj krscanskoj nauci. Apostolskoj nauci, biblijskoj, katolickoj odnosno sveopcoj krscanskoj nauci. Dakle ne naglasavanjem fragmenata krscanskog ucenja, i negaciji i ignoriranju ostalih djelova krscanske nauke.
Ona ima cjelovito ucenje. Ima cjelovitu krscansku strukturu. Ima krscanske sluzbe za utemeljenje i gradnju crkve.
Filadelfijska crkva je samo krscanska crkva sa katolickim (opcim krscanskim, na biblijskim temeljima) ucenjem.
Apostol Marijana