I sedmog dana Bog dovrši svoje djelo koje učini.
I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti,
jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini”
(Post 2,3-4).
Ako se Bog odmarao sedmi dan,… posvetio taj dan, …rekao nama sto je ucinio za taj dan,….da li je od nas ocekivao da uradimo isto? Odmaramo se sa njim?
Mnogi smatraju da je svetkovanje subote dano kao zapovijed na brdu Sinaj, skupa sa ostalim Bozjim zapovjedima, koje je Bog napisao u kamenu…
Ali, zapravo, subotni odmor je spomenut prvi put jos u raju. Tada odmor toga dana, nije jos dan kao zapovijed. On je bio dio zakona prirode. Tada jos Bog nije nista obecavao za nagradu za nase svetkovanje subote. Taj odmor se tada pretpostavljao i za Adama i Evu.
Kada se Bog toga dana odmarao, on se i druzio sa Adamom i Evom…. Sa onima koje je volio. Danas, mi imamo Duha Bozjeg po kojem pristupamo Bozjem prijestolju, Isusu Kristu i Bogu Ocu. I druzimo se sa Bogom , bas kao i Adam i Eva. Imamo i one oko nas koje volimo, i imamo sebe same. Imamo u ljubavi, za odmor i druzenje.
Poslije postanka, i ustanovljenja subote u raju, covjekovo srce je otvrdnulo, prema samom sebi i drugima. On sam nije prepoznavao taj red prirode u nama, svetkovanje subote, i taj duhovni zov subotnog pocinka.
Tako u zapovjedima danim Mojsiju svetkovanje subote je prvi put dano kao zapovijed. A poslije toga jos, preko proroka Izaije, Bog jecak i obecao i blagoslove za svetkovanje subotnjeg dana. Kao nagradu za nasu poslusnost.
“Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove;
nazoveš li subotu milinom a časnim dan Jahvi posvećen;
častiš li ga odustajuć` od puta, bavljenja poslom i pregovaranja –
tad ćeš u Jahvi svoju milinu naći,
i ja ću te provesti po zemaljskim visovima,
dat ću ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila.”
Izaija 58.
Ne bi se cudila da je tako htio dobiti malo odmora od buke od nas.
Od onih koji teze slusaju zakon i svoje vlastite potrebe za odmorom.
AM