” Ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem.”
Ps. 27.12.
“Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku,zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba.
Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: “Savle, Savle, zašto me progoniš?
On upita: “Tko si, Gospodine?” A on će: “Ja sam Isus kojega ti progoniš! ”
Dj.ap.9.1-5
…”Na ove riječi (duh, dah) svi se u sinagogi napuniše gnjeva.
Ustadoše, istjeraše ga (Isusa) iz grada i odvedoše do na rub gore, na kojoj je bio sagrađen njihov grad, da ga bace dolje.
Ali on (Isus) prođe između njih i otiđe dalje,…”
Lk 4.28-30
ISUS KRIST: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše (duha, daha) ne mogu ubiti.
Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.”
Mt.10.28.
Situaciju Božje zaštite od mrzitelja, opisuje nam psalam 59. :
Po napjevu “Ne pogubi!” .
Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida:
Psalam 59.
Izbavi me od zlih neprijatelja mojih, Bože, zaštiti me od tlačitelja mojih!
Otrgni me od zločinaca, sačuvaj me od krvopija!
Jer evo, o glavi mi rade, već drzoviti navaljuju na me; a na meni nema krivnje, nema grijeha, Gospode!
Nema na meni nikakva zlodjela, a oni nasrću i oružaju se; ustani, dođi mi u pomoć i gledaj!
Jest, ti, Gospode, Bože nad vojskama, Bože Izraelov, ustani i pohodi sve neznabošce; ne štedi lukavih klevetnika!
Uveče dolaze opet, laju kao psi, skitaju se gradom.
Gledaj, oni ruže ustima svojim, usne su njihove kao mačevi:
“Tko može to slušati”
Ali ti, Gospode, ti ćeš im se nasmijati; ti se podsmijevaš svima tim neznabošcima.
Tebi ću pjevati, braniče moj; jer Bog je meni utočište!
Milošću svojom dolazi mi Bog moj na susret; protivnike moje daje mi Bog za nasladu očiju.
Ali ih ne davi, da to ne zaboravi narod moj, razbi ih snagom svojom; sruši ih na tlo, Svemogući, ti štite naš!
Za grijeh usta njihovih, za riječi jezika njihova neka se uhvate u oholosti svojoj, za kletvu i laž, koju govore.
Uništi ih u gnjevu svojem, istrijebi ih, da ih nema, neka spoznaju, da Bog vlada u Jakovu sve do krajeva zemaljskih!
Uveče dolaze opet, laju kao psi, skitaju se gradom.
Tumaraju okolo za hranom i mrmljaju ne nasitivši se.
A ja ću pjevati jakost tvoju, rano ujutro kličući slaviti milost tvoju:
jer si mi bio utočište, u dan nevolje branik moj.
Tebi ću pjevati, braniče moj; jer mi je Bog utočište, milostivi Bog moj!