Ime Božje, pisano u hebrejskom originalu Biblije, a zabranjivano u prijevodima

Da bismo bolje razumjeli tekst, navedimo prvo osnovna tri pojma koja se neoriginalno koriste unutar svjetskih biblijskih prijevoda. To su: Adonai, Jahve i El.

“ADONAI” u hrvatskom prijevodu Biblije, prevodi se kao: Gospodin, Gospodar, Gospod – otkriva Božje Gospodstvo nad svime što postoji. Ova riječ je u originalu u množini (jednina „adon“ se javlja kada se opisuju ljudski gospodari).

„Abram odgovori: “Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin?“ ili „ “Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge!“ (Post. 18:3)

” JAHVE” – osim sa   Jahve, ova rijec je  prevedena i sa “Gospodin”, i sa “Bog”,  u hrvatskom i drugim starim, i modernim prijevodima Biblije. A JHWH nije opcenita imenica, nego osobno Bozje ime. Opisno da, ali Bozje osobno ime.

Ovo je najčešće upotrebljavano Božje ime u Starom Zavjetu (kazu neki podaci da se ime javlja se oko 7.000 puta u Bibliji, ali je nejasno u kakvom prevodu Biblije: da li onom gdje se ponekad prevodi ime Bozje kao JHVH, ili uvijek po uzoru na original. Pojavljuje se u: Jošua, Suci, Knjige o Samuelu i Kraljevima gotovo isključivo upotrebljavaju ime Jahve). Dolazi od hebrejskog glagola „havah“ što znači „biti“ (slično je i „chavah“što znači „živjeti“).

Ime Jahve objavljuje Božje apsolutno postojanje – On je izvor svega, bez početka i bez kraja, samodostatan i vječan. Odredeni Bog,  a koji je sebe samoga prezentirao tim imenom.

ʼĒl- bog :   El je sa znacenjem -“bog”, koristeno i u kananskih naroda, izraelskih susjeda,  i u Izraelu. Ime je opcenito oznacavalo vrhovnog boga. Tako da JHWH, ne moze se prevoditi ni kao “bog”, ni kao “gospodin”, kako inace to rade u svojim prijevodima Biblije, i zidovi, i pravoslavci i katolici, ali i protestantske denominacije. Kada se kaze “El”, onda to opcenito znaci  “vrhovni bog”, bilo u poganskoj religijskoj hijerarhiji, bilo u krscanstvu. “Kralj bogova”, bi bio doslovan prijevod ovoga termina.

Nakon nekog vremena, izgovor imena JHWH je zapušten, tako da danas ne znamo kako treba biti izraženo. Ime je dakle prevedeno “Adonai”, što znači Gospodin. Ime se također koristi i za Isusa. Kada se ispovijeda da je Isus Gospodin, (YHWH) i da smo spašeni u Isusu.

Isusovo ime na hebrejskom, Jehošua ( Novi Zavjet pisan je na aramejskom) sastavljeno je od YHWH- imena Bozjeg, i JEŠU -spasiti.

Zidovi izbjegavaju izgovarati ime Bozje, kako smo rekli i to na vise nacina, čak i kada govore o Božjem kraljevstvu, oni uzimaju općenitiju imenicu ” nebesko kraljevstvo”, ali kada govore o samome imenu YHWH, van konkretnog konteksta Biblije, oni tada izgovaraju “ha šem”. “Ha” ovdje znaci clan ispred imenice “šem”, a “šem” znaci opcenitito ” ime”, dakle to skupa bi imalo dogovorno značenje otprilike ” ime nad imenima”. Dakle ovakva upotreba, za zidove se odnosi na Bozje ime. Van molitve dakle ovako izgovaraju, ali u molitvi izgovaraju direktno Bozje ime.

Da ta situacija  sa prevodenjem Bozjeg imena nije  greska i propust, pri prevodenju sa hebrejskog originala Biblije i prevodenja s drugih prijevoda Biblije,  najbolje pokazuje ovaj tekst:

https://nsokote.ru/duhovni-razvoj/71444-sinodalni-prijevod-biblije-na-ruskom-jeziku.html

Ukratko,

prethodno navedeni tekst govori kako je na visokom ruskom sudu nedavno  zabranjen prijevod Biblije koju su napravili Jehovini svjedoci. Na pitanje njihovog (JS) odvjetnika, “biblijskom strucnjaku” koji je zastupao suprotnu stranu (pravoslavnu crkvu i državu koja pravno je stajala iza zaštite njihovog isključivog prava na prijevod Biblije), taj “strucnjak”, nije imao opravdani i ni ikakav drugi prigovor na taj novi prijevod (JS) Biblije. Naime, Pravoslavna crkva  ima iskljucivo pravo dozvoliti ili ne, sve prijevode Biblije u Rusiji. I zabranila je taj prijevod pod kaznom zatvora, i pravo pretresa kuce ako se sumnja da se posjeduje taj novi prijevod Biblije, dakle onaj u kojem je upisivano ime YHWH, po uzoru na original.

Prije 400 godina, kraljica Rusije je zapovjedila novi prijevod Biblije, jer je stari (danasnji u Rusiji)  vec tada imao zastarjele izraze,  a i inace prijevod je napravljen preko posrednog prevoda Biblije, ne sa originala.  Kada su ga napravili, odmah je bio odbijen, i zabranjen od Ruske pravoslavne crkve. Razlog: “Previse se prevoditelj novoga prijevoda, drzao hebrejskog originala.”. Prevoditelj je pisao Bozje ime uvijek na mjestima gdje je i bio u hebrejskom originalu, a ruska pravoslavna crkva je zatrazila da se to promijeni, i da se to ime zamijeni sa “Gospodin” na svim mjestima na kojima se to moze izvesti. (Na nekim mjestima pise: “Gospodin Jahve”, pa je RPC tu morala i ostavljati ime Jahve.)

KAKO JE UOPCE DOSLO DO TIH PROBLEMA U PREVODIMA BIBLIJE?

Jedna od 10 Bozjih zapovijedi glasi:

“Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svoga, jer Gospod ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.” Sudeći po ovim prijevodima, narod nije dovoljno ni osviješten o Božjem imenu, niti je inače uhodano u praksi kroz molitvu, pa i nije u mogućnosti na žalost ni upotrebljavati, a tim ni zloupotrebljavati IME.

Papirus, 2.st. Deset božjih zapovjedi, na hebrejskom jeziku.

Ali tu zabranu ove svjetske krscanske denominacije uzimaju kao “razlog” da u svojim prevodima Biblije, preskacu to ime Bozje. Zasto bi citanje Biblije u originalnom prijevodu, se tumacilo kao “uzaludno spominjanje Božjeg imena”?

Ti podobni prevodioci se pozivaju na zidovsku praksu, da ne izgovaraju ime Bozje dok citaju Bibliju, odnosno Stari Zavjet.

Medutim, sa druge strane, Biblija pise:

“Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi.  I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života.” Otk. 22 18-19.

Toliko puta oduzimati ime Božje iz Biblije, nece proci nekažnjeno.

A svijet plaća to kroz krvavi danak. Na američkom dolaru, na primjer, piše “U boga mi vjerujemo”, ali ne piše kojeg boga. Narod misli na Jednog, ali djela te zemlje govore drugo. “A stablo se po plodu poznaje”(Biblija). Na ovaj način se bere energetska žetva naroda koji je u zabludi, a kako je ta energija pozvana na kršćanstvo, Isusa Krista, time je tu najveća svjetska žetva.

Ove svjetske krscanske denominacije, ne samo da su ovo ime promijenile iz biblijskog originala, nego su time SVE ONE i promijenile i zapovjedi Božje. I to se, kako smo već vidjeli, nikako ne može svrstati pod “greske i propuste u prevodenju”, baš kao i izbacivanje Božjega imena- imena kojim se sam Bog predstavio nama, svijetu, a prvo izabranom narodu. i pri tom ga još zamijenili opcom imenicom, kojom nazivaju i poganske bogove, točnije, kojim su se sami nazivali ti bogovi. ( Današnja “elita” (El- bog) svjetska, poziva se na te bogove)

ŠTO, U STVARI, SE DEŠAVA U DUHOVNOM SMISLU, KADA SE ODUZIMA IME BOŽJE? KADA SE ZAMJENJUJE NJEGOVO IME OPĆIM IMENICAMA KOJE KORISTE I POGANI: GOSPODIN I BOG?

Prva zapovijed:

Gornji prijevod je na hrvatskom, a slicno je u svim biblijskim prijevodima, na sve druge jezike. Taj prijevod zapravo nista nije rekao. Tu istu zapovijed mogu drzati i izgovarati, i pogani sa svojim poganskim bogom i kršćani. Samo politeisticke religije ne mogu zastupati tu zapovijed. Bilo koja druga osoba koja ima svog poganskog boga, moze.

Kako zaista u originalu glasi prva zapovijed Božja, ona dana direktno od JHWH?

Mozemo sada skupa pokusati to prevesti, gornji uzorak je prilicno temeljit, ali ima i drugih nijansi tog prijevoda sa hebrejskog jezika. Čita se s lijeva na desno, ali engleski prijevod ispod svake riječi posebno, uzimajte kako smo naučili, tj. obrnuto.

Dakle:

(drugi red)

“Ja sam Jahve, Elohim- ( od El (Bog) mnozina (Otac , Sin i Duh Sveti)) božanstvo tvoje, koji je izveo vas naprijed iz zemlje egipatske, iz kuce ropstva.”

(Treci red)

“Ne Jahve, ( Jahve-znaci: ja jesam-To je i ime Božje, ali i definicija Boga, tako da ovdje uzimamo definiciju -doslovni prijevod te rijeci “ja jesam”. Tako da u prevodu znaci:)

Ne “Ja jesam” –   ( Jahve- neki  drugi Bog, drugi Jahve) – za tebe (da bude) bozanstvo drugo (drugi neki bog da misliš da je- Ja jesam (slobodan prijevod)) ispred (prije) lica mene (moga). (između mene i tebe- da mu daš prvenstvo).”

Tako dakle izgleda doslovni prijevod prve Božje zapovjedi, direktno sa hebrejskog originala. (Originalni hebrejski jezik, nije i originalno hebrejsko pismo. Ovo HP koje sada poznajemo, nastalo je u Babilonu, za vrijeme ropstva židova o kojem piše Jeremija. Prvo pismo nije bilo apstraktno pismo, nego slikovno, simplificirani crteži većinom, i to pismo nije hebrejsko kako ga oni zovu, već je nastalo prije hebrejske nacije, bilo je prvo i svjetsko pismo. Danas ga često nalazimo kao logo židovskih firmi ( Nike), umjetničkim djelima (Picasso- Glava bika…))

https://hr.wikipedia.org/wiki/Deset_Bo%C5%BEjih_zapovijedi#Tekst_Deset_zapovijedi

(Doslovno sa hebrejskog)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Deset_Bo%C5%BEjih_zapovijedi#Deset_zapovijedi_u_Katoli%C4%8Dkoj_Crkvi

https://hr.wikipedia.org/wiki/Deset_Bo%C5%BEjih_zapovijedi#Deset_zapovijedi_u_Pravoslavnoj_Crkvi

https://hr.wikipedia.org/wiki/Deset_Bo%C5%BEjih_zapovijedi#Deset_zapovijedi_u_Evangeli%C4%8Dkoj_crkvi

——————————————————————————-

ŠTO JE SA IMENOM JHWH U NOVOM ZAVJETU?

Novi Zavjet je pisan na grckom jeziku, ali Isus je govorio aramejskim jezikom. Međutim, ime Isus postoji i na hebrejskom jeziku. Aramejski jezik je bio tada rasiren po cijelom bliskom istoku, sve do medurjecja.

Nije poznato da li se u pisanju Novoga Zavjeta, koristilo nekim tekstovima pisanim na hebrejskom ili aramejskom jeziku, ali ime JHWH se doslovno pisalo i u Novom Zavjetu, kao i u Starom Zavjetu. Znaci ime se pisalo na hebrejskom jeziku i pismu, doslovno kao u hebrejskom originalu.

Medutim poslije su prepisivaci Bozje ime pisali sa slicnim grckim slovima, jer sami nisu znali hebrejski,  a poslije jos u daljnjim prevodina, ime se potpuno zamijenilo rijecju: Kirios, sto na grckom jeziku znaci-Gospodin.

Dakle, u svim svjetskim prevodima Novoga Zavjeta, originalno hebrejsko ime-JHWH,  je prevedeno kao -Gospodin.

“Riječ posla Bog sinovima Izraelovim, navješćujući mir po Isusu Kristu, ovaj je Gospodin svima.” (Djela 10,36)

U vrijeme prve kršćanske Crkve imenom Kirios koje znači Gospodin izražavala se odanost rimskom kralju. Herod Veliki, Herod Agripa I i Herod Agripa II zahtijevali su da ih ljudi nazivaju Kirios. Kršćani su se našli u velikoj nevolji pošto su tim imenom nazivali samo Isusa Krista. Mnogi su postali mučenici samo zato što su uporno tvrdili da je jedino Isus Krist pravi Gospodin, Kirios.

Ipak, Kirios nije IME Bozje. Uloga jeste. Ali Isus je onaj gospodar, koji je nad svim gospodarima.

Gospodin, kao i rijec-bog, koriste i pogani da pokazu hijerarhiju svojih ljudskih i duhovnih mocnika. Biblija i sama kaze za ljude : “Ta bogovi ste.” U smislu da su ljudi mocni. Prica o gradnji babilonske kule pokazuje tocno situaciju u kojoj bog tu moc ljudima  priznaje. Ali je samo jedan svemoguci Bog, i po kojem mi ljudi jesmo, i taj Bog ima svoje ime.

“Isus Krist bit će Gospodin svega ili uopće neće biti Gospodin.”

Sveti Augustin, biskup grada Hipona. (Odnosno: priznat ćemo Isusu njegovu ulogu, koju on zaista ima, njegovu poziciju i bit, ili Isus Krist neće biti u našim životima, kao Bog koji spašava (značenje Isusovog imena na hebrejskom originalu. ) Može biti u nekoj drugoj poziciji “jedan od bogova”, od el-ova, nedovoljan u toj ulozi (neistinitoj) za spasenje.

U gospodstvu Isusa Krista nema polovičnosti. Ipak, ima  drugih “gospodina i gospodara” kojecega.

DVA MOGUCA RAZLOGA ZA ZABRANJIVANJE ZAPISIVANJA BOZJEG IMENA U PREVODIMA BIBLIJE

Prvo da ponovim, da je ime Bozje samo djelomicno izbaceno iz  prevoda Biblije. Kada se nijue moglo izbjeci njegovo spominjanje, ili kada je naglaseno da je bas neka rijec, rijec Bozja, na tim mjestima je zapisano ime Bozje kao u originalu.

Jedna od zapovjedi Bozjih je, “da ne spominjemo ime Bozje uzalud”. S obzirom da u religijskim praksama i krscanskim kulturama se ne spominje originalno ime Bozje, ucestala praksa, kao sto je: psovanje boga, zaklinjanje bogom, iznenadi uzvici u kojima se spominje bog,…, te prakse su pokazale da je zatajivaje pravoga imena Bozjeg u prevodima Biblije, bila dobra preventiva za zastitu naroda od njegovog jos dubljeg grijeha.

Druga moguca motivacija za zatajivanje imena Bozjeg u prevodima Biblije, je ona prevarna, sotonska motivacija. Naime bogova ima mnogo, ali je samo jedan Najveci Bog. I on nam je dao svoje osobno ime. Medutim, ako umjesto njegovog imena, upotrebljavamo opcu imenicu – bog, onda je mogucnost religiozne manipulacije, daleko jednostavnija.

Uzmimo na primjer natpis na novcanici dolara. Tu pise da , “mi u boga vjerujemo”. Ali ne pise u kojega tocfno boga. Koje je ime tom bogu. Kako se stablo poznaje po plodu, kriticari Amerike navode da se zapravo radi u tom natpisu o prvim slovima: Gold, Oil, i Drugs. Sami natpis na novcanici, zapravo nista ne govori. Jer svatko i svaki narod vjeruje u boga. Ali kojega? TO tek nesto govori. Njegovo osobno ime. Ako znamo da je novcanica dolara kreirana od masona, onda je religijska manipulacija sasvim izgledan razlog takvoga natpisa.

Religijska motivacija ide i u drugom smjeru.

Na primjer, zidovi nisu zbunjeni za ime svoga boga. I oni imaju svoje religijske manipulacije, ali to je ispod javnosti, ali izvana , oni jasno prezentiraju ime svoga Boga.

I oni su jako dobro svjesni da , osim “uzaludnog spominjanja imena Bozjeg”, postoji i druga strana, kada se opravdano i korisno spominje ime Bozje. “Zazovi me, i uslisit cu te.” A nekoga najdirektnije zazovemo bas preko njegovog osobnog imena.

Upravo takvo zazivanje je uskraceno onima koji izbjegavaju spominjanje Boga po njegovom imenu u njihovim Biblijama. Pozivati se na “boga”, nista konkretno  ne znaci u duhovnom svijetu. Tu i postoje smsao bogovi. Cak i na zemlji ima mocnika-bogova. Takvbe molitve, na drugome nebu, duhovna bica mracnoga svijeta, vrlo lako kradu i preusmjeravaju.

Ipak, krscani imaju imena Bozja i: Isus Krist i Sveti Duh. Ali kada se Isus obracao u molitvi “Oce nas” Ocu, on nas je ucio da se obracamo Bogu Ocu.

Zidovi jako dobro znaju da u imenu Bozjem je snaga direktnog obracanja samome Bogu-Ocu. Oni jako dobro znaju pricu o kralju Davidu koji je prenosio kovceg saveza, i kada se kovceg okliznuo i vojnik pridrzao kovceg da ne padne, da je vojnik na mjestu umro. A David od straha sklonio kovceg na prvo imanje pored kojeg su prolazili. Medutim, akon nekoga vremena, kada je vidio koliko je kovceg saveza, blagoslovio to imanje, David je uzeo ipak kovceg saveza, k sebi u Jeruzalem.

Uzaludno spominjaqnje imena Bozjeg je grijeh pred Bogom. Ali spominjanje njegovog imena ondje gdje treba je direktan blagoslov.

Prevodene Biblije, u kojima se ozbiljno uskracivalo spominjanje Bozjega imena, ozbiljno je i uzelo danak u blagoslovima tih naroda. Sasvim uobicaje4na situacija je, da u krscanskoj kulturi, “krscani” ne znaju ime Boga.

Osim toga. Biblija jasno pise da, tko doda njenim rijecima, ili oduzme, i tome ce se dodati i oduzeti, dodati grijeha i oduzeti od stabla zivota. Promjena Bozjih izjava u originalnoj Bibliji je na stetu onih koji su ih mijenjali, ali isto tako , posljedicno, i na stetu naroda kojima je takva Biblija, bila stoljecima jedini dostupni prijevod. Dapace, kojemu su zabranjivani stoljecima drugi biblijski prevodi, uz teske prijetje ako se na to ogluse.

Kako bilo do sada, cuvani na ovaj nacin ili uskraceni u blagoslovima, danas je doslo vrijeme da svatko uzme svoju odgovornost i sam za sebe odluci, hoce li se preko ovoga imena opredjeliti za blagoslov ili za prokletstvo. Vidjeli smo kako zidovi to rade vjekovima, i kako rade obraceni Kristu. Savjete imamo. Originalnu rijec imamo. Bozju rijec za koristenje njegovog imena.

——————

 Židovi su za hebrejski koristili izraz לשון הקודש Lašon ha-kodeš , sto znaci “Sveti jezik“. Kako onda da nazovemo samo ime Bozje, na hebrejskom jeziku. Sveto znaci posveceno, ono u cemu prebiva, i prisutna je-svetost.

“Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš.” Jer. 33.3

https://www.apg29.nu/jesus-ar-herren-och-gud-2282/hr

Pise: Apostol Marijana