Duh Božje kćeri i Izabelin duh. Kćeri Sare i kćeri Hagare.

Mudre izreke 7,1 Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
Mudre izreke 7,2 Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
Mudre izreke 7,3 Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;
Mudre izreke 7,4 reci mudrosti: “Moja si sestra” i razboritost nazovi “sestričnom”,

Mudre izreke 7,5 da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.
Mudre izreke 7,22 I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka
Mudre izreke 7,23 dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.
Mudre izreke 7,24 Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.
Mudre izreke 7,25 Nek` ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.
Mudre izreke 7,26 Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.
Mudre izreke 7,27 U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.
Mudre izreke 7,13 i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:
Mudre izreke 7,14 “Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;

Moć žene

Kćeri Sare, kako Biblija kaže, ne boje se nikakvog zastrašivanja. One ne bježe pred životnim problemima i nevoljama ulazeći u sumnjiva rješenja i krive izbore.

One su suočavaju sa problemima s povjerenjem u Boga.

Kao slobodne, kao kćeri slobodne žene – Sare, kćeri Božje ne dozvoljavaju da im životne situacije zarobe dušu.  Jer njihov duh, koji ih brani, je Božji duh, nepobjediv duh. One znaju da uvijek ima izlaza, ali ponekad treba dobro otvoriti i oči i um i srce, za uočiti što nam Bog govori u određenim situacijama. I upravo to je put napretka, Dakle upravo koristeći tako te nevolje.

Danas, kada gledamo kako žene svjetskoga duha, kćeri Hagare, kćeri ropstva, današnje Izabele, uzimaju vlast svuda po svijetu, pa tako i u Europi, trebalo bi nam više nego ikada biti jasno, što i tko je Izabelin duh, o kojemu Biblija govori.

Nikada više korupcije i kriminala nije bilo, kao sada pod duhom vlasti ovakve žene – današnjih Izabela svjetovne vlasti, i žena religijskog duha- duha ropstva i Zakona, današnjih Hagara. I Biblija i kaže da će ovo vrijeme upravo i biti takvo.

Biblija kaže da je vlast žene, znak prokletstva nad onima kojima ona vlada. I mi danas jasno vidimo kako izgleda to prokletstvo.

U Europi, posebno sve ovo u Europi, stari mit o djevojci (mladoj vladarici), Europi, o njenom jahanju bika, pokazuje zapravo svjetsko proroštvo za krajnju svjetsku vlast na ovom prostoru, i na kraju vremena.

Bik je zapravo znak vlasti čovjeka. Čovjekove snage. 

Biblija jasno kaže da je mudrost ljudska, zapravo u osnovi – vražja lukavost. Tako i za snagu čovjeka Biblija kaže – da se ne oslanjamo na svoju snagu, nego na Božju.

Bik je prvo slovo najstarijeg hebrejskog pisma. I kada Bog kaže da je on “Alfa”, odnosno “Alef” – kako je ime toga slova na hebrejskom (oko 2000 p.n.e.), što znači “bik”, Bog zapravo govori da je On sam naša snaga, naš početak, naše uzdanje. To slovo je i pisano kao oblik glave bika (ispod slika).

Slikovni rezultat za tau hebrew alphabet

Ovdje sada sa ženom-vladaricom, je i veći problem. Jer muškarac- čovjek ima veću snagu od žene vladarice. Zato je ovdje i gora situacija. Žena se oslanja ne samo na ljudsku snagu i mudrost, koja je dakle u KONAČNICI đavolska, nego direktno na samu lukavost jer ona treba pobijediti i snagu muškarca, konkurirati joj, dakle ne samo đavla.

Evidentno je da ona ne nosi tu fizičku snagu, ali ona s lukavosti (mudrosti đavla – onoga tko nema autoriteta), otima, zauzdaje snagu bika (muškarca), koristi njegovu snagu za sebe, (prikazujući je svojom), i da bi on išao u smjeru u kojem ona želi.

Postoji i treći problem ovdje. A to je, da je bik silovao Europu, tu dakle današnju ženu, odnosno duh žene, i sav ovaj njen čin je njena reakcija na to zlodjelo. I zapravo tu je najjači problem. Njen motiv i razlog nije prirodan, i tako i njen cilj nije prirodan. Odnosno, taj cilj je protiv nje same. Ona je žrtva i koja dalje čini isti taj zločin, umnožavanje žrtvovanja vragu.

Žena je postala direktno đavolsko oružje. Ona prvo radi to, da uništava sebe 8 svoj plod- djecu) i da uništava muževnost u muškarcu. I to se upravo i vidi po današnjim zakonima o seksualnosti, i općenito “modernom” životu, u kojem u prvi plan dolazi lukavost u preživljavanju, a ne snaga. (Sjetimo se Lotove žena koja je pokazala veću vezanost za gradski život).

Biblija jasno kaže da su žene pomoćnice muškarcima s kojima su u bračnom odnosu. A muž da je zaštita (emocionalna i drugih vrsta), ženi. I kasnije prokletstvo na ženi se odnosi opet na tu istu ulogu, ali s tim da je ona sada izvitoperena, da ona još i žudi za tim muškarcem kojem pomaže, odnosno, da mu služi preko svoje motivacije,  odnosno da mu robuje.

S druge strane, ona je napravljena od njegovog rebra, dakle koje mu čuva srce, i ako ona uđe u duhovni blud, svoje srce preda drugom putu, njegovo srce ostaje nezaštićeno tim jednim rebrom. I muškarac postaje ranjiv.

I to samo pokornost ovoj istini, može muškarcu ponovo zatvoriti, ukoliko se žena ne vrati na pravi put. Odnosno djelomično odvajanje od nje.

Pa kako se onda taj odnos obrnuo? I to ne samo s obzirom na prvu biblijsku ulogu žene- koja je slobodna i u ljubavi djeluje – tako da POMAŽE mužu, nego i s obzirom na drugu njenu , poslije grijeha – njenu POTČINJENOST muškarcu u prokletstvu? Kako sada ona vlada nad njim?

Kako sam već rekla, desilo se to preko lukavosti žene, odnosno ne strahom Božjim kod žene, odnosno preko Izabelinog duha (poslije o ovome). Desilo se to đavolskom inspiracijom žene kao žrtve, koju je krivicu svalila na muškarca, a ne gledala na Boga i kaznu za iskonski grijeh. I došlo je do rata spolova za vlast. Tako niti je prije slušala Boga, niti sada istinu.

U  lukavosti žene, s kojom je zauzdala “bika” u poznatoj priči, u tome je dakle problem zašto se danas donose sve luđi zakoni,  i to nekim drugim načinima i putovima, ( van zakonskim, redefiniranju pojmova, dodatnim uvjetima, zabranom provjere…), koji izmiču percepciji i utjecaju naroda, zdravom razumu, zakonima prirode, razuma i Boga.

Žena, osim što nije stvorena da vlada (nije ni muškarac. Nitko nije rođen da vlada drugim čovjekom od ljudi, osim Isusa. A on upućuje na vlast mudrosti. Ali žena ima još dublji, kako smo već vidjeli, problem s tim),  ona sama nema to vjekovno iskustvo vlasti, i uopće atmosferu i podršku širega društva za vlast. Ona nema u sebi taj duboki osjećaj šireg, većeg autoriteta, nema spoznaju o nužnosti pravila vlasti- tu strogoću i sterilnost zakona… I ona bez toga iskustva u sebi, te spoznaje i slike šireg istinskog autoriteta, ona sve pokušava za sebe dobiti preko lukavosti, na brzinu, prečacima, svesamasada…, i time samo umnožava bezakonje.

Problem sa umažavanjem bezakonja, je da kada se osvoji vlast, čineći daljnje bezakonje, na taj isti način se i gubi vlast. Jer onaj tko čini dobro i pravdu na vlasti, toga Bog čuva na toj poziciji. Muškarac/ bik je i izgubio vlast upravo zbog “silovanja”, kako vidimo u poznatoj priči.

Međutim, žena radeći daljnji zločin, a što je nužno da radi jer je koristeći zločin i došla na vlast, sama sebe ruši. Ali ne u samoj vlasti jer je đavao drži zbog sebe na poziciji, nego ruši samu sebe. Ona ubija, otima djecu, uništava muževnost jer gubi ženstvenost, moral…pokazuje stanje žrtve i nevjere, rasulo identiteta.

Kome žena time predaje apsolutno vlast? Samome zlu.

Kao u Edenu, kada je Bog dao zapovijed Adamu, ne direktno i Evi, Eva je bila ta koja je bila povodljivija za prevaru (Adam je jasno znao što mu je činiti, a što ne. ), tako i danas, žena nema prepreku – osjećaj odgovornosti autoriteta kada su njeni interesi u pitanju. Ona jednostavno kao da u podsvijesti nosi taj prvi nivo- muža kao savjetnika i tu prvu zaštitu, prije Boga. I ako on zakaže, ako zakaže taj prvi do nje, ona ima onda Boga za savjetnika, a ako njega ignorira – onda ima  široko polje djelovanja na bilo koji način – i to je slika u njenoj svijesti. Zato u starim kulturama, i danas na istoku, žena bez muža ili oca, smatra se kao divljač za lovinu bilo koga tko joj hoće dati autoritet. A tako je na neki diskretniji način, i šire. Jer ako u duhovnom svijetu ne priznaje Boga, priznaje vraga.

Baš kao kada je, u biblijskoj priči,  Izabela nagovorila kralja/supruga, da nezakonitim putem otme njivu od sluge, i to nakon što je suprug pokušao da otkupi tu njivu zakonitim putem i nije uspio. Ona ga je našla u tuzi, kojom je kralj htio to preboljeti kao neuspjeh, i ona je našla “inovativne načine” , “nova poslovna rješenja” “efikasne poslovne poteze”, “redefiniciju ugovora i revizije”, za oduzimanje te njive i prisvajanje nje mimo prihvaćenih pravila.

To je mogao učiniti i sam kralj, ali on sam to nije htio. Zašto?

Jer je znao što je odgovornost, znao je posljedice zločina, kršenja pravila, i znao je  kako se utvrđuje kraljevska vlast – kada se čini što je pravo. Bio je kralj. Bio je učen o tome. Direktno. Ona nije. Nije ni trebala, jer nije vladala kao kralj.

Ipak, pod njenom lukavosti, nemoralnosti, neobazrivosti na fizičku i duhovnu stvarnost neumoljivih pravila, propisa, zakona… I podilazeći svojim niskim instinktima, kralj je na njen nagovor, posustao u pravdi. I Izabela ga je nagovorila na zločin.

Ipak, unatoč tome, na kraju, kada se sve zbroji – on je bio kralj. I odgovaran prvi.

 

Ukratko, u čemu je u korijenu problem odnosa muškarca i žene?

Jer se ne gledaju kao sestra i brat. Istoga Oca. (Ali ne i “majke” – tjelesnih roditelja.) Niti muškarac gleda na ženu kao na sestru, niti žena na muškarca kao na brata. Grijeh je stavio jedno drugo u njihov centar i stvorilo se među njima takmičenje i želja za vlast. Osveta.

Ali više o tom u drugom tekstu.

Slikovni rezultat za just alef old hebrew alphabet

Isus je Alfa/Alef – taj bik, ta snaga i ujedinjenje i čovjeka i Boga. Poistovjećivanje sa bikom je poistovjećivanje sa Bogom čovjeka. Ukoliko on nije Isus, to je poganstvo, vlast poganskih vrijednosti, poganskog čovjeka.

Ista stvar je i s intimnim odnosom veze mladić- djevojka, muškarac- žena.

Kćeri Hagare, kćeri ropstva, one sebe pretvaraju u predmet, ovom slučaju predmet zavođenja. One igraju tražene uloge po kriterijima na svjetskim scenama, i onim intimnim ulogama – spremne su se prodati za određene vrijednosti. Prodati i svoj identitet i duh.

Što znači izgubiti svoj identitet?

Znači izgubiti svoje kraljevanje nad sobom. Dati ga drugome.

Kćeri Sare, Božje kćeri, one su svjesne da njihov duh Bog čuva i brine za njih. I tako i za njihovu vezu. One vjeruju da Bog dovodi mladića/djevojku koja odgovara prvenstveno njihovom duhu, pa njihovoj specifičnoj situaciji.

Oslanjanje na vlastite tehnike zavođenja, vlastitu “snagu” (ugled, ljepotu…) je samo uhodan put svjetskih putova za rješenja te situacije, a po kojima kada se hoda, gubi se onaj pravi, Božji put i izazov , Božje rješenje te situacije, skrojeno baš za njen /njegov život.

Kćeri Božje nemaju dakle straha, ni sa ovim pitanjem, one idu svojim putom ostvarenja svoga života u duhu. I na toj stazi, našle ili ne našle, odredio za njih Bog nekoga ili ne, njihov glavni plijen je vlastiti realizirani život i karakter. A sve preko toga je, još i više. U ovome se vidi razlika odgoja kćeri za život i odgoj kćeri za udaju. A što se djelomično može vidjeti i u razlici katoličke i protestantske kulture.

Kakav je zapravo pravi biblijski stav na ženinu istinsku vlast?

U duhu nema muško i žensko.

Dakle, u duhu! Ne u tijelu. Ako se ne poznaju putovi duha, onda se ne može imati vlast. Ni muškarac ni žena. Zato postoje zakoni po kojima i kralj vlada. Ali, sada u sistemu koji je sada prihvaćen, red je red.

Podsjećam ovdje da jedinu vlast koju je Bog dao čovjeku je da vlada zemljom, ne jedni drugima. To je neprirodno i van Božjih zakona. Ali je takva vlast odabir čovjeka.

Svijet osjeća da je vrijeme da žene zauzmu svoje uloge u ovome svijetu. Uloge koje imaju kao one koje imaju: svoje talente i želje i sposobnosti… Ali svijet nema ispravnog stava, ni duha, da prepozna ženu od Žene. Kćeri Sare od kćeri Hagare. Na nesreću, netko drugi ima. Đavao zna tko su njegove kćeri i službenice, i on ih diže na vlast.

Svijet je donio zakone protiv diskriminacije žena, i zapošljavaju ih po obavezi odnosa, u postotku sa muškarcima, ali oni nisu uspjeli uvažiti kvalitetu unutar svega toga.

A to svijet košta!

Ipak, stanje u svijetu, je znak za crkvu Kristovu.

Danas je došlo vrijeme da žene, kćeri Sarine, kćeri Božje, zauzmu svoja mjesta. I da ne kasne.

Jer žene svijeta već su zauzele svoje pozicije. Ne bi smjelo biti kao kod kraljice od Sabe, koja je došla s kraja svijeta vidjeti Salomona, a njegovi sugrađani nisu ga toliko cijenili. One ne bi smjele dozvoliti da ove žene svijeta, koje su sada zauzele svoje pozicije, sude kćerima Božjim.

Čak i svijet je dao svoje proroštvo o ženama.

Zato je krajnje vrijeme da se kćeri Božje probude i da zauzmu svoje pozicije. U duhu, u svijetu, u crkvi…

Ove druge zovem kćerima Hagare,ropkinjama,  jer je to aluzija na Hagarinog sina (njegovog potomstva) , Jišmaela, kojeg je ona rodila s Albrahamom kao ropkinja, za razliku od sina Sare kojeg je rodila kao slobodna Ali ove današnje kćeri Hagare, one su odrasle u kršćanskoj civilizaciji i kulturi, ali one je nisu i razumjele, usvojile i kršćanski duh. Njihovo tijelo je okupano izvani, vanjskim licemjernim stavovima koji liče na kršćansku kulturu, ali unutra, srce je suho, kao kamen u fontani, i tu poganština je veća i od one u poganskim zemljama. I upravo zato one tu, u Europi i kršćanskom zapadu, dobivaju veći vlast. A zapravo po mladima, njihovoj djeci danas u Europi, vidi se otvorena, ne samo duhovna nego i fizička poganština.

Vidi se đavolska vlast. A preko njih vlast duha “kučke”, kako se same hvale i opisuju svoje duhovno stanje, svoju neuračunljivost.

One su žrtvovale svoju djecu, dali ih u ropstvo državi i sistemu kojima one vladaju pod pashom vraga, otimaju i tuđu ne dajući biblijskim ženama da žive u miru i drugačije, a one same služe i pomažu nekim drugima, ne svome mužu, njega je već ujarmila za sebe i slomila mu muževnost.

Bezumne, odvojene od prirode i sebe, neuračunljive, lude… kao i zakoni kojima vladaju, i putovi kojima ih donose.

Ovim kćerima Hagare, mogu odgovoriti samo, ne muškarci, jer one za njih imaju svoja oružja, a ovi kod njih svoj račun krivice, nego mogu odgovoriti samo kćeri Božje.

Apostol Marijana