Jeruzalemski hram: kršćanski ili ne


Mi kršćani se njega ne sramimo. On stoji kao svjedok i povijesni trag, korijena na koji smo mi kršćani nadozidani.
Kada pogledamo današnji hram u Jeruzalemu, odnosno ono što tamo sada stoji, uvidjet ćemo da je to mjesto prvenstveno ruševina.
Osim originalnog zapadnog zida hrama, vidjet ćemo da na hramskom brdu stoje i đamije.
To je još uvijek jedina materijalna građevina koja bi se na neki način mogla nazvati zemaljskim, hramom od zidarskih građevinskih materijala.

Hram, sam po sebi, ne spašava. Zato oni koji sanjaju o gradnji toga istoga hrama, neka prvo razmisle o stanju svoga srca, jer bez toga, uzalud im i hram. A sa srcem od mesa, duhom Božjim i istinom dakle, oni mogu i bez hrama.

Isus je imao židovsko rodoslovlje sa majčine i očeve strane. I Isusu nije stran Stari zavjet,što više i sam je rekao:
Mt 5,17-19
17 “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. 18 Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. 19 Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.”
© 1994 Kršćanska sadašnjost.

I tako po njegovom porijeklu zemaljskom, mi kršćani, kao njegova braća od istoga Oca rođeni, nasljedujemo židovskog Boga.

Odnosno pricijepljeni smo na židovski korijen.

Koja religijska institucija, danas prezentira i predstavlja baš kopiju židovskog hrama u Jeruzalemu? Sve.

Kako? Više , maje kroz sve dijelove: svijeće, odjeći, građevinu….

Svaka od ovih religija je uzela pravo na samo jedan dio (Sila, Milost, Red), i uz to uči svoje podanike da su samo oni u pravu (osiguravajući tako svoja ekskluzivna prava)
“Tko ovome što doda ili oduzme, bit će proklet.” I upravo to se dešava ovim religijama.(tko zna što je u budizmu) One uzimaju od poganštine i uzimaju dio od Biblije, radeći tako svoj koktel učenja.

Pod izlikom -Kraljevstvo nebesko tražili su tako licemjerno i križari po Jeruzalemu, ali i ostali probisvijeti zlato kao kolonijalna španjolaska vlast za doba Kolumba.

Sablažnjavali su tako židove, koji su se mahom pitali – što ti čudaci pod okriljem naziva kršćanstvo(da im Bog dušu prosti) rade u Jeruzalemu?
Onda nisu znali što da misle o nama a danas je to mišljenjue kod njih i aktualnije.

Isus je bio njihovog rodoslovlja.

Pa umjesto da čitaju Novi Zavjet i rade po njemu, ti pod nazivom kršćani, su židovima krali identitet. Ni više ni manje.
Uzimali haljine njihovih svećenika, gradili “hramove” po uzoru na njihov hram, uzeli njihovu hijerarhiju, čak su kopirali i njihove sinagoge…

I sve je to je išlo dotle, da su ti pod nazivom kršćani počeli smatrati, i da su oni sami, taj korijen po kojoj se Bog objavio, a ne samo da su oni grane. Odnosno da židovi nisu taj korijen koji je Bog postavio. Nego baš oni sami.

I pravoslavci, katolici, anglikanci … itd., razne kršćanske denominacije ………

Uz dužno poštovanje prema svim “prolupanim” religijama, koje misle da baš one imaju taj jedini važeći hram, (a vjerovatno misle to za sebe i budisti) i koji imaju židovske starozavjetne prakse, ipak i dalje je jedina istina da je jedini hram danas sastavljen od vjernika, dakle crkva Isusa Krista,  a sam ugaoni kamen jest Isus Krist na koji se mi, crkva, nadozidavamo.

Ako netko misli da danas nema hrama na zemlji, neka onda odgovori  na pitanje – po kome su onda kršćani sveti? Taj dakle ujedno negira i cijelo kršćanstvo, kao i očitost duha istine, svjedoka istine, na ovoj cijeloj zemlji.

Isus je rekao, “Ali dolazi čas – i već je tu – kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce želi. Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini.” (Ivan 4:23-24), dakle to nisu oni koji se pozivaju na svoju ijednu naciju.

A židovi i dalje, htjeli oni ili ne, nose blagoslove.
(Sjetimo se da gradnja hrama u Jeruzalemu i nije bila Božja ideja. Što se njega tiče, ne bi ga nikada ni bilo. Ali židovskog naroda- bi bilo.)
Baš kao što i danas Novi Zavjet ne spominje kršćanske crkve – u smislu fizičkih građevina. Već crkvom naziva zajedništvo vjernika.
I kako su onda židovi u svijetu sačuvali svoju vjeru, a time i svoj identitet?
Vjerujući u Riječ Staroga Zavjeta!

Djelomično je prakticirajući.

Ali prvenstveno vjerujući u svoj identitet.