Gal. 2.4-6
“…radi uljeza, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju
slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima.”
” Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili:
da (bi) istina… ostala kod (nas)!”
” A oni koji štogod znače (židovi, oni s titulom, bogatstvom,
svjetskom slavom, svjetovom moći…)
– bili oni što bili, nije mi do toga.
Bog ne gleda tko je tko – ti uglednici, uistinu,
ništa nisu pridometnuli
( Dodali što korisnoga Kristovom učenju evanđelja). ”
“Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona,
( Svjetovnim dostignućima i vrijednostima u svijetu)
nego vjerom u Isusa Krista.
Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo
da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona,
jer se po djelima Zakona
( svjetskim dostignućima: ugledom i bogatstvom)
nitko neće opravdati. ”
Gal. 2.16
“Doista, ako ponovno gradim
(ono što se bilo srušilo – a srušio se dotadašnji
temelj – opravdanje po Zakonu, s dolaskom Krista),
pokazujem da sam prijestupnik.”
Gal. 2.18-21
“Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh ( Svi smo griješnici
i zakon nas je osudio.
Po njemu, mi smo osuđeni i mrtvi.), da Bogu živim.
S Kristom sam razapet.”
(Život na temelju i opravdanju po Kristu,
i onaj po Zakonu, su dva načina)
“Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.
A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega,
koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.”
” Ja ne obezvrjeđujem milost Božju!
(Jer) Doista, ako je opravdanje po Zakonu,
onda je Krist uzalud umro.”
—————————————————————————————————–
1. Je li se u našem identitetu, pred sobom , drugima, i pred Bogom, oslanjamo na: naše svjetovne titule, dostignuća, naša djela, ugled, moć…. i samoopravdanje – odnosno samopravednost, za našu vrijednost?
Ili
2. Je li se u našem identitetu, pred sobom, drugima, pred Bogom, oslanjamo na milost i pravednost Božju, koju nam je dao po velikom svećeniku – Isusu Kristu, i jednom zauvijek žrtvi za naše grijehe – Isusu Kristu?
***
1. Ako se oslanjamo na prvo, onda smo u velikom problemu:
Naime Riječ Božja kaže, da smo svi sagriješili po Zakonu, i da smo lišeni zato Božje slave (Božjeg prisustva). Jer on je svet i nema na sebi nijednu manu. Dakle ne može trpjeti ni naše mane pored sebe.
Čak ni židovi, koji danas priznaju samo, opravdanje po Zakonu, čak ni ti židovi ne priznaju taj isti Zakon, na način kako su ga priznavali oni stari židovi, jer ovi danas ne vrše obred žrtvovanja, odnosno iskupljenja grijeha, a koji taj isti Zakon propisuje, a koji su stari židovi prakticirali.
Dakle ako našu osobnu vrijednost, naš identitet, temeljimo na Zakonu, odnosno samopravednosti (vlastitim dobrim djelima) – to nije istiniti temelj.
Nije čak ni vršenje Zakona kakav piše u Bibliji istiniti temelj, čak ni židovima današnjim koji samo isključivo taj Zakon i priznaju, mada ga ne prakticiraju.
Čak nije dakle, kada bi sadašnji židovi i zaista i vršili Zakon, isto onako kako što su ga u svakom slovu vršili stari židovi (i dio sa žrtvovanjem životinja i ostalo ).
A isto tako dakle, nije istinit temelj za vlastiti identitet (i za samovrijednost), da ga temeljimo na svojim vlastitim dostignućima, odnosno samopravednosti,
2. A ako se u našem identitetu pred sobom, drugima, pred Bogom, oslanjamo na milost Božju, koju nam je dao u velikom svećeniku – Isusu Kristu, i jednom zauvijek žrtvi za naše grijehe – Isusu Kristu, onda smo u skladu s istinom, koju nam Duh Sveti kao istiniti svjedok svjedoči, a kojeg nam je poslao Bog Otac, a po molbi Sina, Isusa Krista,da se ne izgubimo u prevarama svijeta.
A od kojih prevara je jedna i gorespomenuta, samopravednost, odnosno opravdanje po vlastitim dobrim djelima.
Tako je gledanje u sebe, traženje toga “Tko sam ja?”, dakle svoga vlastitog identiteta, u dovlačenju titula, položaja svjetskih…. u sam naš identitet, je u osnovi i istini – čin zamućivanje čiste vode. Vode našeg iskonskog duha, odnosno duha koji nam je dan direktno od samoga Boga, Također je takav pristup, svjetovni pristup svom identitetu odnosno varanje samoga sebe, a i naš uzaludan naš pokušaj prevare i Boga.
Oslanjanje na takve svjetovne stvari i dostignuća, kod traženja vlastitog identiteta, je laž i kula od pijeska, a koja će se ako ne sada, ili ubrzo, svakako jedom srušiti pred konačnim sudom istine.
Pitanje: Tko sam ja?, odnosno istiniti, istinski, odgovor na njega, nam je potreban da nas čuva, očuvaje, u takvom istinskom identitetu dok hodamo ovim svijetom.
Da se trnje po putu ne zakači na nas.
Zato su tako bile cijenjene u starini haljine od lana. Ali i, po Bibliji zabranjivano oblačenje u dvije vrste tkanina, jer je to bio simbol našega dvostrukog identiteta: lažnog i pravog.
Ovo znanje, Tko sam ja?, nas čuva, jer svatko baca lasa na taj naš istinski identitet i pokušava ga upregnuti u svoju kočiju. Zašto? Jer je naš identitet, onaj istinski, dakle oni koji zaista jesmo mi, on je jak i moćan, i izvor snage porobljivaču. Snage svake vrste.
A znanje – naš istinski odgovor na to pitanje, nas izbavlja od tih svjetovnih zamki za duše. ( Izbavlja nas i molitva i sam Isus – koji jeste istina, i dao nam je duha istine, da nam svjedoči istinu u situacijama zamki).
Ali da nađemo toga samoga sebe, toga: Tko sam ja?, treba postaviti drugo pitanje.
Samo jedno pitanje: Gdje sam ja?
Ovo je jedno, od dva pitanja, koje nužno sebi trebamo postaviti.
(Drugo pitanje je: Tko je Bog?)
Na nama je pronaći mirno mjesto i postaviti iskreno sebi pitanje: Gdje sam ja? Jednom, dvaput, tri…, i sve dok ne sretnemo odgovor. Same sebe. A srest ćemo. Sigurno.
Možda ćemo se morati izboriti kroz prljavštinu i neprijateljske redove u nama, ali naći ćemo sigurno naš odgovor. I tim odgovorom naći ćemo same sebe. Duh koji nam je Bog dao. Po kome smo stvoreni na njegovu sliku. Sliku Oca. Boga. Sliku našeg brata, Isusa Krista.
I,
kako kaže indijski pjesnik:
“Prespavao sam godine mnoge, istina je.
Probuđen, sada tražim samo trenutak u kojem se probudih.”
” Danas (sada ) je dan spasenja.” Isus Krist
Dan, kada taj ja ( “Tko” i “Gdje” ), treba napraviti savez sa Isusom, sa istinom koja nam je i dala taj istinski identitet. I tu u nama, mi sami, smo taj “Gdje”.
I to je tako dobro. Sresti sebe.
“Što si mi dušo klonula i što jecaš u meni. U Boga se uzdaj. On je tvoj Spasitelj.” Biblija
S kim govori ovaj govornik?
Taj “gdje” – mi, tu smo i Kovčeg saveza i hram Božji.
I to zlato koje mi nosimo u glinenim posudama, je neprocjenjiva vrijednost u nama, mi sami, i mi onda imamo motiv da se čuvamo, da dobro čuvamo sebe (“Objesi oprez oko vrata. ” Biblija), onda dakle kada vidimo u nama samima vrijednost.
Netaknutu od vanjskoga svijeta, i s nemogućnosti da išta vani doda ili oduzme od te iskonske naše vrijednosti.
” I svjetlost (dan, istina, spoznaja) zasja (u nama).
I tama (lažni svjetski identiteti) je ne obuze.” Biblija
Dobro jutro!
Apostol Marijana