Jesmo li žrtve ili se žrtvujemo po vlastitom izboru i iz ljubavi?

“Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.” Iv. 8.36.

1. Kor.7.

²¹” Jesi li pozvan kao rob, ne brini se; nego, ako i možeš slobodan postati, ostani radije!

²² Jer koji je pozvan u Gospodinu kao rob, slobodnjak je Gospodnji; tako i koji je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov.

²³ Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima!“

Ako nemamo ljubavi za žrtvovanje nečemu, onda smo žrtve. I u najdubljoj vezi, braku, u tom slučaju Biblija daje dopunske upute:

¹⁰ “A oženjenim zapovijedam, ne ja, nego Gospodin, da se žena od muža ne rastavlja.

¹¹ Ako li se i rastavi, neka se više ne udaje, ili neka se pomiri sa svojim mužem, i muž neka ne otpušta žene!.”

Spoznaja o tome tko smo u Kristu, čini nas slobodnjacima, a tjelesne okolnosti u kojima jesmo, onda postaju samo medij u kojem mi kao slobodni nalazimo način da se žrtvujemo u ljubavi.

“Robovi, slušajte gospodare!” (Ef 6,5; Kol, 3,22)

Ovdje treba pažljivo protumačiti ovaj biblijski redak. Primjer gdje se on manipulira je u slučaju demokratskih država. Tu često pogrešno smatraju da je čovjek pod tom vlasti, a ne da čovjek ima vlast. A “vlast” su službenici- sluge njegove koje zapravo nemaju prava donositi sami ključne odluke već samo one birokratske i tehničke.

Kada ta ista vlast ne poštuje zakone te zemlje, u tom slučaju to je tada zločinačka organizacija, uzurpatori su i odmetnici, i čovjek nipošto nije njihov podanik. U tom slučaju prvi redak gore ovoga teksta jasno kaže da nas istina, Krist, spoznaja o tome, oslobađa. Oslobađa zatočeništva, i obaveze slušanja i podložnosti istima. Stav o tome da smo slobodni i da se suočavamo sa ovim uzurpatorima, kada stanemo pred Bogom , čini da on dolazi u pomoć nama. To je razlog zašto svaka ovakva nazovimovlast sakriva kao zmija noge činjenicu da oni krše zakone te zemlje, nakon čega na mnoge načine potiho uvode i zakone protiv čovječnosti, Boga i prirode. Još bitnije je kada se sve ovo dešava i sa crkvenom vlasti.

Ali dok se mi ne konfrontiramo riječima sa svakim od njih, i postavimo stvari na pravo mjesto, prepoznamo te stvarnosti kao lažne i nas kao slobodne, mi nećemo dobiti tako oslobođenje. I služenje iz ljubavi, tako zapravo postaje način podržavanja vlastitog zarobljeništva i podrška zločincima i laži, odnosno suučesništvo.

Timoteju 6,1, “Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake časti dostojnima da se ne bi pogrđivalo ime Božje i nauk.”

“Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista – sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju; dragovoljno služe – kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da će svatko, bio on rob ili slobodnjak, učini li što dobro, za to dobiti plaću od Gospodina.” Ef.6.