“Gospod Bog je zatim rekao: „Nije dobro da čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoćnicu da ga dopunjuje.” 1. Moj. 2.18
“Oboje su bili goli, čovjek i njegova žena, ali se nisu
stidjeli. ” 1. Moj. 2.25
Hebrejska riječ za kožu – „or” – ista je kao
riječ za svjetlost, što ukazuje da su prije Pada ljudi
bili „obučeni” u odjeću od svjetlosti slave Božje,
te im stoga golotinja nije predstavljala problem.
“Tako je čovjek davao imena
svoj stoci i svim stvorenjima koja lete po
nebesima i svim divljim životinjama poljskim,
ali se za čovjeka nije našla pomoćnica koja bi ga dopunjavala.
Zato je Gospod Bog pustio dubok san na čovjeka, i
dok je čovjek spavao, uzeo mu je jedno
rebro i zatim je to mjesto popunio mesom.
Gospod Bog je od rebra koje je uzeo
čovjeku načinio ženu i doveo je čovjeku.” 1. Moj. 2.20-22
” Gospod Bog je od rebra koje je uzeo čovjeku načinio ženu i doveo je čovjeku.
Tada je čovjek rekao: „Evo napokon kost od mojih kostiju. I meso od mog mesa. Neka se zove čovječica,∗ jer je uzeta od
čovjeka.” 1. Moj. 2.22-23
Na hebrejskom: čovjek – iš,
žena (čovječica) – iša.
Adam- zemljan – Hava (Eva- živa)
“Stvorio je muškarca i ženu. Zatim ih je blagoslovio i onog dana kada su bili stvoreni nazvao ih je čovjek.” 1. Moj.5.2
“Zato će čovjek ostaviti svog
oca i svoju majku i prionut će uz svoju ženu i oni će postati jedno tijelo.”Moj. 2.24
“A Pilat im kaže: »Evo čovjeka! (Isusa Krista) « “ Ev po Ivanu.
ישוע – hebrejski: ISUS ( Yeshua – čita se, ali samoglasnici nisu zapisani, kao ni akcenti, zato postoje nesuglasice danas oko dodavanja samoglasnika u čitanju)