“Sara je u svemu živjela stotinu dvadeset i sedam godina; to su bile
godine Sarina života.
Tako je Sara umrla u u Kirjat-Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji Kanaan, i Abraham je održao žalost za Sarom i oplakivao ju.”
1. Moj. 23. 1-2
Tako je umrla Sara, koja je sa Abrahamom živjela cijeli svoj život ( jer mu je bila sestra, od istog oca ali ne i majke, i njegova jedina žena). U vrijeme kada je Sara umrla, Izak, kojega je dobila u starosti i bio joj jedini sin, tada je imao tek 30- tak godina.
Kako je to kada umre netko tko živi sa nekim 127 godina, i to tako blisko kao što je, uloga supruge i sestre u jednom? I to u jednom u osnovi nomadskom, usamljenom, ali i proganjanom životu?
Možemo pretpostaviti.
Međutim, postoje u Bibliji i duže veze i duži životi.
Biblija prilično šturo nabraja godine života biblijskih patrijaha prije potopa, a koji su živjeli do 969 godina. I kada tako nabraja te patrijahe zaredom, stječe se dojam da su živjeli jedno za drugim, i zato lako previdimo da su oni živjeli PARALELNO, odnosno da su im se godine PREKLAPALE, odnosno da su svi oni bili jedno društvo, koje je u tih 900 godina steklo čvrste i definirane međusobne veze, odnosno napravili teško raskidivo društveno tkivo i navike.
Na tablici možemo vidjeti da samo Henok, “koji je hodio sa Bogom”, kako Biblija tvrdi, je živio kratko, “jer ga je Bog uzeo k sebi”.
1. Mojsijeva, odnosno Knjiga postanka, koju je napisao Mojsije po nadahnuću Božjega duha, spominje sedmoricu muškaraca koji su živjeli više od 900 godina, i rodili su se prije potopa koji je nastao u vrijeme Noe. To su bili Adam, set, Enoh, Kanan, Jared, Metuzalem i Noa (1. Mojsijeva 5:5-27; 9:29). Svi su bili pripadnici prvih deset generacija ljudske povijesti. Metuzalem je poznat po tome što je živio najdulje od svih — čak 969 godina!
Još najmanje 25 osoba su živjele duže nego što je to danas uobičajeno. Neki od njih živjeli su 300, 400, pa čak i 700 ili više godina (1. Mojsijeva 5:28-31; 11:10-25).
Vidjeli smo na početku da je Sara živjela 127 godina, a Abraham 175 godina? (1. Mojsijeva 25:7). Bog je napravio poslije potopa novu granicu za ljudski život, 130 godina, ipak i poslije neki od patrijaha bili su dugovječniji od toga. Abraham je, na primjer, živio 175 godina.
Poslije potopa, samo su Noa i njegovi sinovi, jedini dakle preostali iz pretpotopnog doba kada ljudski vijek još nije bio ograničen na 130 godina, samo su dakle oni poslije potopa bili dugovječni. Šem je na primjer živio oko 600 godina. Međutim, Noa, tako dugovječan je nadživio neke svoje unuke i praunuke, i opet, kao i prije potopa to je bilo jedno dugovječno društvo, i Abraham je rođen dvije godine prije Nojeve smrti, ali zato pretpotopni Šem ga je nadživio za 20-tak godina.
Tako se i poslije potopa napravilo jedno jako društvo, sa dugovječnim vezama i starinskim predanjem.
Ova situacija pokazuje kako su te veze predačke bile jaki i sastavni dio jakoga društva, i kako je bila važna komponenata u starini. Kroz cijelu Bibliju i predačke i kraljevske nasljedne veze, konstantno se nadovezuju, osim kada se desi nešto izuzetno opako, kada se kreće opet nanovo.
“Onda je Jakov došao svojemu ocu Izaku u Mamre, u Kirjat-Arbu, (to jest Hebron) gdje su kao prolaznici boravili Abraham i Izak.
Izakovih dana života bilo je stotinu i osamdeset godina.
Tako je izdahnuo Izak i umro, i bio pridružen svojim precima, a bio je star i pun života. Pokopali su ga njegovi sinovi Ezav i Jakov.” 1. Moj. 35. 27-29
Međutim, ono što bih ovdje naglasila je, kako je jako društvo sa tradicijom i starinskim predanjem, linija po kojoj se blagoslivljaju potomci, i okvir iz kojega izlaze osobe sa svjesnim nasljeđem predaka.
Međutim, tu su i svakodnevne stvari, koje jednostavno previdimo, čitajući šturi Mojsijev izvještaj o godinama života predaka u knjizi Postanka. Naime, oni su se veselili skupa, ženili među sobom, prepirali, pomagali međusobno…
I još jednu stvar uporno ne primjećujemo i ignoriramo. Kao što smo potekli od Adama, poslije potopa svi narodi zemlje, potekli su od Noe.
Koje nasljeđe smo nakon toga preuzeli i dio kojega smo danas društva? Jesmo li preuzeli nasljeđe direktno Noe, koje se proteže u današnjem određenom društvu sve do nas? Bi li Noa dana sprihvatio ikoga za spasitelja, osim Isusa Krista?
Po Bibliji, ne bi.
I tu je trag koji trebamo danas slijediti da se utkamo u društvo koje ima za oca Abrahama, Nou. Sa svim predanjem i njihovim blagoslovima koje dolazi do nas, odnosno koje su oni stekli za nas, a mi onda i preuzeli za sebe i svoje potomstvo. A što s etiče određenja godina života koje je poslije potopa Bog stavio na 130 godina, vidimo da se on može i predomisliti opet, kao što i jeste u pojedinim slučajevima, jer su neki poslije potopa živjeli i 400 godina, a opet i prije potopa neki su živjeli kraće, upravo oko tih godina. Dakle, sa Bogom se još uvijek može… dogovoriti.
I na kraju, kao što su se oni pomagali, zajedno veselili i prepirali… Tako i mi danas imamo iste te potrebe, i iste međusobne trzavice, i na nama je da tkamo i utkamo se u to društvo, da ga tražimo i prepoznamo, da bi i sebi i našoj djeci dali jake korijene i što sigurnije okruženje.
Ako netko misli da biblijski patrijasi nisu imali međusobne rasprave, i sa susjedima, neka se sjeti da su im susjedi počesto bili, sinovi palih anđela.
Ali ono što je glavno, je – da ovo društvo koje prati Abrahamovo, Noino nasljeđe, ima istog oca na nebu, odnosno istoga spasitelja od svijeta i kazne koja stiže svijet. Kao što je Noa stao u arku kad je počeo sud, mi isto tako, opomenuti samo proročkom riječi, na opći podsmjeh svijeta oko nas, danas stajemo pod Kristovu zaštitu, od svijeta i njegovog suda.
I na kraju, kada govorimo o predačkim vezama, a time i njihovim blagoslovima njihovog potomstva, sjetimo se da Bog je Bog živih, ne mrtvih, i da sa neba oni gledaju na nas. Ako je Lazar iz pakla imao mogućnost poslati pomoć, kako više mogu poslati oni od njih, koji su pored Boga.
Apostol Marijana
