“Faraon im je pripovjedio
svoje sne, ali se nije našao ni jedan koji bi
ih mogao faraonu protumačiti.
Onda je progovorio faraonu veliki peharnik, rekavši:
“Danas se sjećam svoje krivnje.
Kad se jednom faraon rasrdio na svoje
dvorjanike i mene dao zatvoriti u kući zapovjednika tjelesne straže, mene i velikoga pekara.
U istoj noći sanjali smo, ja i on. Svaki od nas imali smo san koji je od svakoga od nas imao je svoje značenje. A bio je ondje s nama jedan mladi Hebrejac, rob zapovjednika tjelesne straže.
Njemu smo to pripovijedili i on nam je
protumačio naše sne; on je svakome vo protumačio san.
I bilo je da kako nam je protumačio,
tako se dogodilo: mene su opet postavili
u moju službu, a onoga dali objesiti.”
Tada je faraon poslao i dao pozvati
Josipa, i oni su ga brzo izveli iz zatvora;
ošišao je kosu i preodjenuo se, te došao
pred faraona. ” 1. Moj. 41. 8-14
“Ovaj govor je bio po volji faraonu i svi- ma njegovim dvorjanima.
I faraon je rekao svojim dvorjanima:
“Možemo li naći čovjeka u kojem bi bio
Božji Duh kao u ovomu?”
Tada je faraon rekao Josipu: “Kad je
tebi objavio Bog sve ovo, nema nikoga
koji bi bio tako mudar i razuman kao ti.
Ti ćeš biti nad mojom kućom, i sav moj
narod pokorit će se tvojim zapovijedima,
samo ću prijestoljem ja biti veći od tebe.”
I faraon je rekao Josipu:
“Evo, postavljam te nad cijelom egipatskom zemljom.”
I skinuo je faraon svoj pečatni prsten
sa svoje ruke i stavio ga Josipu na ruku,
dao ga onda odjenuti u haljine od najljepšeg platna i stavio mu zlatni lanac oko vrata.
I dao ga voziti na svojim drugim kolima
i pred njim klicati: “Na koljena.” Tako ga
je postavio nad cijelom egipatskom zemljom.
Faraon je još rekao Josipu:
“Ja sam doduše faraon, ali protiv tvoje volje neka
nitko ne makne ruke ili noge u zemlji Egipat.”
Faraon je dao Josipu ime Zafnat-Paneah i dao mu za ženu Asenatu, kćer PotiFere, svećenika u Onu. Tako je Josip otišao da proputuje svu egipatsku zemlju.
Josipu je bilo trideset godina kad je
stupio u službu faraona i egipatskog kralja. A Josip otišavši od faraona, obišao je svu egipatsku zemlju.
I u sedam rodnih godina zemlja je donijela urod u izobilju.
On je pokupio sav prihod žetve koje
je bilo u tih sedam godina u Egiptu i dao
nanositi žito u gradove; u svaki je grad nanosio žito s okolnih polja.
Tako je Josip nakupio žita kao pijeska
u moru, u tolikoj množini da ga je prestao
mjeriti, jer se više nije dalo mjeriti.”
1. Moj. 41. 37-49
