“A Josip im (braći) je rekao: “Kako sam vam rekao tako jest, rekavši vam: ‘Vi ste uhode.’
O tom ćete biti iskušani: tako mi živoga faraona, nećete izići odavde dok ne dođe ovdje vaš najmlađi brat. Pošaljite jednoga između sebe da dovede vašega brata, a vi drugi idete u zatvor, da se tako ispitaju vaše izjave, je li
istina kod vas ili nije. Drukčije, tako mi živoga faraona, vi ste uhode.”
On ih je dao zajedno zatvoriti na tri dana.
Onda treći dan Josip im je rekao:
“Uradite ovo i ostanite na životu, jer se ja bojim Boga:
Ako ste pošteni ljudi, onda neka ostane jedan od vas braće zatvoren u zatvoru, a vi drugi idite i uzmite sobom žito za svoju gladnu družinu.
I dovedite mi ovdje svojega najmlađeg brata, tako će se pokazati da su vaše izjave istinite, i vi nećete umrijeti.” Oni su pristali na to.
Onda su rekli jedan drugome:
“Zaista smo skrivili na svojem bratu, jer smo vidjeli njegovu duševnu muku dok nas je molio za milost, a mi ga nismo htjeli čuti, i
zato je na nas došla ova nesreća.”
Ruben ih je prekorio, rekavši: “Nisam li vam rekao, ne griješite protiv dječaka, ali me niste htjeli poslušati. Stoga se sada traži od nas račun za njegovu krv.”
Oni nisu znali da ih Josip razumije, jer je on s njima razgovarao preko tumača. I Josip se okrenuo od njih i zaplakao.” 1. Moj. 45. 16-24
“Tako je on otpustio svoju braću i oni su krenuli. A on im je rekao: „Nemojte da se putem ljutite jedan na drugoga.” 1. Moj. 45.24
“Rekao im je njihov otac Jakov: “Vi ste napravili da ostanem bez djece: Josipa više nema, Šimuna više nema, a sad mi hoćete oduzeti i Benjamina (najmlađeg brata). Sve se to spušta protiv mene.”
Onda je Ruben rekao svojem ocu ovako: “Ubij dva moja sina ako ti ga ne dovedem natrag. Povjeri ga meni i ja ću ti ga opet dovesti.”
Ali je Jakov rekao: “Moj sin ne ide s vama; njegov je brat, eto, mrtav, i on je ostao sam. Ako bi ga snašla kakva nesreća na putu kojim idete, onda biste moju sijedu kosu od tuge stavili u grob.” 1. Moj. 42.36-38
“Onda (poslije nekog vremena kada su potrošili hranu donesenu iz Egipta) im je rekao njihov otac Izrael:
“Kad mora biti, onda uradite ovako: uzmite što najbolje ima u ovoj zemlji u svoje vreće i ponesite onomu čovjeku na dar… I svojega brata uzmite sobom, dignite se pa idite opet k onomu čovjeku. Bog Svemoćni neka da da nađete milost kod onoga čovjeka i da vam on opet pusti vašega brata i Benjamina. A ja ostanem bez djece, neka ostanem bez djece.” 1. Moj. 43. 11-15.
” Tada (došavši u Egipat) su oni pripravili dar ( Josipu), prije nego je Josip o podne došao, jer su bili čuli da će oni ondje ručati.
Kad je Josip došao u kuću, izručili su mu u kući dar koji su ponijeli sobom i poklonili su mu se sve do zemlje.
Oni su odgovorili: “Dobro je tvoj sluga, naš otac, još je živ.”
I oni klanjajući se pali su na koljena.
Tada je on podignuo svoje oči i opazio svojega brata Benjamina, sina svoje majke, te zapitao: “Je li vam to najmlađi brat o kojem ste mi govorili?” Onda pridoda: “Bog neka ti bude milostiv, moj sinko.”
Josipu se srce uzbudilo zbog brata, i bilo mu je da zaplače. Stoga je ušao u
svoju sobu i tu se isplakao. Tada se umio, izašao opet van svladavajući se rekao je: “Poslužite jelo.” 1. Moj. 43. 20-30
“Oni su sjedili pred njim od najstarijeg, prema njegovom pravu koje ima kao prvenac, pa do najmlađeg. I u čudu su se gledali. A Josip je naredio da im se posluže jela koja su bila pred njim, a Benjaminu je dao pet puta više nego svima ostalima. Tako su se oni gostili i pili s njim dok se nisu nasitili.” 1. Moj. 43. 33-34
” A on (Josipov službenik) reče: „Neka bude kako ste rekli. Onaj
kod koga se nađe ono što je ukradeno postat će moj rob, a vi ćete biti nedužni.”
Svi su brzo spustili svoje vreće na zemlju i otvorili ih. A on ih je pažljivo pregledao. Počeo je od najstarijeg, a završio kod najmlađeg. Pehar je nađen u Benjaminovoj vreći.” 1. Moj. 44.-10-12
(Jedan od braće se opravdava pred Josipom za (podmetnutu) krađu ) “Onda nam rekao tvoj sluga, moj otac: (Izrael)
‘Znate sami da mi je moja žena rodila samo dva sina.
Jedan je otišao od mene, mislim da je bio rastrgan, jer do danas ga nisam više vidio. Ako mi sad još i ovoga odvedete i snađe ga kakva nesreća, spravit ćete onda moju sijedu kosu od tuge u grob.’
Pa stoga kad bih ja sada došao natrag tvojemu sluzi, svojem ocu, a dječaka, čiji je sav život vezan uz njega, ne bi bilo s nama, on bi umro kad bi vidio da nema dječaka (Benjamina) ; i tvoje sluge zaista bi spravile sijedu kosu tvojega sluge, našega oca, od tuge u grob…
Zato neka tvoj sluga, molim, ostane mjesto dječaka, da bude rob mojem gospodaru, a dječak neka ide sa svojom braćom.
34 Jer kako bih se ja mogao vratiti svojemu ocu bez dječaka. Ne bih mogao gledati jad što bi snašao mojega oca.” 1. Moj. 44. 27-34
“Onda se Josip nije više mogao dalje suzdržati pred svima koji su stajali
oko njega, i povikao je: “Neka svi izađu ispred mene.” Tako nije bilo nikoga uz njega kad se Josip pokazao svojoj braći.
On je plakao tako glasno da su ga čuli Egipćani, a dočula je za to i kuća faraonova.
Tada je Josip rekao svojoj braći: “Ja sam Josip; je li moj otac još živ?”
”Ali njegova braća nisu mu mogla odgovoriti, tako
su bili uplašeni pred njim.” 1. Moj. 45. 1-3
“Tako nije bilo nikoga uz njega kad se Josip pokazao svojoj braći.
On je plakao tako glasno da su ga čuli Egipćani, a dočula je za to i kuća faraonova. “ 1. Moj. 39. 1-2.
“A Josip je rekao svojoj braći: “Samo pristupite bliže k meni.”
Kad su pristupili bliže, rekao je: “Ja sam vaš brat Josip onaj kojega ste prodali u Egipat. Ali sad se ništa ne uznemirujte i ne korite sebe zato što ste me prodali ovdje, jer me Bog poslao pred vama da vas održi
na životu. Već dvije godine vlada glad u zemlji, a
bit će još pet godina u kojima neće biti ni oranja ni žetve. Ali Bog me poslao pred vama da vas sa- čuva na zemlji i da vam spasi život velikim izbavljenjem. Tako niste vi koji ste me ovdje prodali, nego Bog, jer on me postavio ocem faraona i gospodarom cijele njegove kuće i vladarom cijele egipatske zemlje.
Požurite mojemu ocu i javite mu: ‘Ovako poručuje tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarom svega Egipta; siđi k meni bez otezanja. Prebivat ćeš u zemlji gošenskoj i bit ćeš blizu mene, ti i tvoja djeca, i tvoja
unučad, i tvoje ovce, i tvoja goveda i sve tvoje imanje.
Ja ću te ovdje snabdijevati, tako da nećeš osiromašiti sa svojom obitelji i sa
svim što imaš; jer će još pet godina po- trajati glad.
Eto, vidite vi i moj brat Benjamin svojim očima da sam to ja i da vam to moja usta govore. Tako ćete javiti mojem ocu moje visoko dostojanstvo u Egiptu i sve što ste vidjeli; pa onda brzo dovedite ovdje mojega
oca.”
Onda je pao oko vrata svojem bratu Benjaminu i plakao, a Benjamin je plakao o njegovom vratu. Povrh toga izljubio je svu ostalu svoju braću i plakao nad njima. Potom su njegova braća s njim razgovarala.
A i u kuću faraonovu dopro je glas, rekavši: “Došla su braća Josipova.” Tako je to bilo drago faraonu i njegovim dvorjanima.
I faraon je rekao Josipu: “Reci svojoj braći neka naprave ovo: ‘Natovarite svoje životinje i idite u zemlju Kanaan.
Uzmite svojega oca i svoje obitelji i dođite k meni; dat ću vam sve najbolje što ima egipatska zemlja, i uživat ćete od obilja ove zemlje.
Sada ti zapovijedam ovo: Uzmite sebi kola iz egipatske zemlje za svoju djecu i za svoje žene, posadite i svojega oca i dođite ovdje.
Nemojte žaliti za vašim stvarima, jer će biti vaše sve što ima najbolje u zemlji Egipat.’”
Izraelovi sinovi su uradili tako. Josip im je dao kola po zapovijedi faraonovoj; isto tako opskrbio ih hranom za put.
I svakom od njih dao je nove haljine; a Benjaminu je dao tri stotine srebrnjaka i petere haljine. A svojem ocu je poslao deset magaraca natovarenih najboljim plodovima kojih ima u Egiptu, i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i jestivom ocu za put.
Tako je on ispratio svoju braću, i kako su odlazili on im je rekao: “Nemojte se putom svađati.”
Tako su otišli iz Egipta i došli u zemlju Kanaan svojemu ocu Jakovu.
Oni su mu javili, rekavši: “Josip je još živ, i on vlada nad cijelom egipatskom zemljom.” Ali se Jakovu srce skamenilo, jer im nije vjerovao.
Ali kad su mu ispripovjedili sve što im rekao Josip, i kad je vidio kola koja je poslao Josip da ga dovezu, onda je oživio duh njihovu ocu Jakovu. (Sam Bog je Jakovu dao ime Izrael kada je vidio njegovu borbenost, i ovdje se probudio njegov duh, pa Jakov ovdje opet postaje Izrael, op. au.)
Tada je rekao Izrael: “Dosta, Josip moj sin još je živ. Poći ću i vidjeti ga prije nego umrem.” 1. Moj. 45. 4-28.
“Tako se zaputio Izrael sa svim što je imao i došao u Beer-Šebu, te prinio
žrtvu Bogu svojega oca Izaka.” 46
“Bog je progovorio Izraelu u jednom noćnom viđenju, i pozvao ga: “Jakove, Jakove.” A on je odgovorio: “Evo me.”
On je rekao: “Ja sam Bog, Bog tvojega oca. Ne boj se otići u Egipat jer ću te ondje napraviti velikim narodom. Ja ću ići s tobom u Egipat, i ja ću te
zaista opet dovesti natrag; a Josip će ti svojom rukom zaklopiti oči.
“Poslije toga Jakov je pošao iz Beršebe, i Izraelovi sinovi su povezli svog oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kolima koja je faraon poslao po njega. Sa sobom su uzeli svoja stada i svoja dobra koja su
stekli u kananskoj zemlji. “ 1. Moj. 46. 2-6
“ Tada je Josip zapovjedio da mu upregnu kola i pošao je u Gesem u susret svom ocu Izraelu. Kad se pojavio pred njim, zagrlio ga je i
dugo je tako plakao. 30 Na kraju je Izrael rekao Josipu: „Sada mogu da umrem, jer sam video tvoje lice i znam da si živ.” 1. Moj. 46. 29-30