Po vijestima, i općem konfuznom stanju u svijetu, kojim smo danas okruženi, mi vidimo da je svijet zahulio na Duha Božjeg. I Božji duh se povlači od sinova ljudskih.
Duh Božji nema zbog čega da se zadrži na njima, jer on nema ništa sa svijetom mraka koji se sada spušta i već spustio se, na sinove ljudske, sinove svijeta, djecu Babilona. Odnosno, Duh Božji nema ništa sa svijetom kojem su oni predali svoje živote.
Svakodnevne vijesti kojima smo bombardirani sa svih strana, samo su dokaz toga: nasilje za koje nema suda, opća besmislenost, nelogičnost, nedostatak provjere, širenje svijeta iluzije unatoč očitom manjku istinske realnosti, opći kaos, ogromno bezakonje, i laž, laž i laž…
I Duh Božji odstupa od njih, povlači se, jednom i zauvijek.
Terminom “nova normalnost”, djeca čovječja označavaju svoju kompletnu i konačnu uronjenost u svijet laži, u svijet iluzije, opsjene. Tim terminom označavaju svoju krajnju posvećenost svijetu u kojem vlada đavao, mrzitelj Boga i ljudi. Označavaju tim terminom i nepovratnost svoga izbora, i uopće zdravog razuma, kao i svoju vječnu odluku.
Tom stazom sinovi čovječji trče ka svojem konačnom pečatu, dokazu i potvrdi njihove vječne pripadnosti svijetu mraka.
Božji sinovi, Božja djeca, već imaju svoje pečačenje, pečatom Duha Svetog. I oni također čekaju, ali dan Božji. Oni ništa zajedničko nemaju, sa svijetom mraka, sa svijetom Babilona, sa djecom čovječjom, djecom mraka, djecom koja žive i propagiraju smrt, ništa zajedničkog nemaju sa djecom vraga.
Djeca Božja su kroz krv Isusa Krista zaštićena, kroz Isusovu krv dobili su Duha Svetog, odnosno pečat Boga. I u njemu su skriveni od svijeta.
I po Duhu Svetom, djeca Božja, već sada zapečačena, izlaze kao pobjednici iz ovoga vremena.