” Rekao mi je: “… TI KOJI SI VEOMA DRAG BOGU”… “Na obali.., Tigrisa podignuo sam pogled i ugledao čovjeka… Iz usta mu izlazi oštar, dvosjekli mač… a glas mu je kao huka mnogih voda.”

 U te dane ja, Danijel, tugovao sam  puna tri tjedna.  Nisam jeo birana jela, nisam okusio meso ni vino niti sam se mazao uljem dok se nisu navršila tri tjedna. 

 Dvadeset i četvrtog dana prvog mjeseca, kad sam bio na obali velike rijeke, Tigrisa.  podignuo sam pogled i ugledao čovjeka koji je bio obučen u lanene haljine i opasan pojasom od čistog zlata iz Ufaza.  Tijelo mu je bilo poput kamena krizolita, lice mu je sijevalo kao munja, oči su mu bile kao plamteće baklje, ruke i noge kao ulašteni bakar,

 a glas mu je bio snažan kao glas mnoštva. 

 Jedino sam ja, Danijel, vidio to viđenje. Ljudi koji su bili sa mnom nisu ga vidjeli. No obuzeo ih je velik strah, te su pobjegli i sakrili se. Tako sam ostao sam.

Kad sam vidio to veličanstveno viđenje, potpuno sam onemoćao, problijedio sam i snaga me izdala.  Potom sam začuo glas tog čovjeka. No dok sam slušao kako govori, čvrsto sam zaspao licem okrenutim prema zemlji. 10  Ali tada me on dotaknuo rukom, prodrmao me i pomogao mi da se pridignem na ruke i koljena. 

11  I rekao mi je: “Danijele, ti koji si veoma drag Bogu…”

Danijel 1o.

“12 I okrenuo sam se da vidim tko mi to govori. Kad sam se okrenuo, video sam … među svijećnjacima nekog nalik Sinu čovečjem.
Bio je obučen u haljinu koja mu je dopirala do stopala, a oko grudi je bio opasan zlatnim pojasom.∗ 14 Glava i kosa bile su mu bijele kao bijela vuna, kao snijeg, a oči kao plamen ognjeni.∗ 15 Noge su mu bile nalik
čistom bakru zažarenom u peći,

a glas mu je bio kao huka mnogih voda.

16 U desnici je imao sedam zvijezda

i iz usta mu je izlazio oštar dvosjekli mač,

a lice mu je bilo kao sunce u svom punom sjaju. 17
Kad sam ga vidjeo, pao sam pred njegove noge kao da sam mrtav.
A on je položio svoju desnicu na mene i rekao mi:

„Ne boj se…” “

Otk. 1.