“I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Čovječji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp.” Otk. 14.14

I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama vičući iza glasa onomu što sjedi na oblaku:

“Mahni srpom i žanji jer dođe čas žetvi, zrela je žetva zemaljska!”


16 I onaj što sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena.
17 I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp.
18 I od žrtvenika iziđe drugi anđeo – onaj koji ima vlast nad ognjem – pa povika iza glasa onomu, s oštrim srpom:

“Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožđe!”


19 I anđeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega.
20 Gazila se kaca izvan grada te poteče krv iz kace konjima do uzda, tisuću i šest stotina stadija uokolo.

Otk.14


Objavljeno

u

autor/ica

Oznake:

%d