27 U visini on skuplja kapi vode
te dažd u paru i maglu pretvara.
28 Pljuskovi tada pljušte iz oblaka,
po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
29 Tko li će shvatit’ širenje oblaka,
tutnjavu strašnu njegovih šatora?
…
32 On munju drži objema rukama
i kazuje joj kamo će zgoditi.
33 Glasom gromovnim sebe navješćuje,
stiže s gnjevom da zgromi opačinu.” Job. 36
“1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.
2 Čujte, čujte gromor glasa njegova,
tutnjavu što mu iz usta izlazi.
3 Gle, munja lijeće preko cijelog neba –
i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje –
4 iza nje silan jedan glas se ori:
to On gromori glasom veličajnim.
Munje mu lete, nitko ih ne priječi,
tek što mu je glas jednom odjeknuo.
5 Da, Bog gromori glasom veličajnim… ” Job. 37