” Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? ” Ps.77.3-7 (4-8)

8 (77:9) Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
9 (77:10) Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?”

1 (77:12) Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
12 (77:13) Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.
13 (77:14) Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?”