” Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih,
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku…
Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. ” Ps. 104,8,10-14,16,17,20,24.