Solomon – najmudriji čovjek staroga svijeta
Tada se javi Gospod Salomonu u Gibeonu noću u snu. Bog mu reče: “Išti, što da ti dadnem!
Salomon odgovori: “Ti si svojemu slugi Davidu, mojemu ocu, iskazivao veliku naklonost, jer je on hodio pred tobom u vjernosti i pravednosti i srcem iskrenim, i ti si mu sačuvao tu veliku naklonost i darovao si musina, koji sada sjedi na prijestolju njegovu. I tako, Gospode, Bože moj! Ti si učinio slugu svojega kraljem na mjesto mojega oca Davida. A ja sam mlad čovjek, koji ne zna ni odlaziti ni dolaziti. Tvoj sluga stoji u sredini naroda tvojega, koji si izabrao i koji je tako mnogobrojan, da se od množine ne može izbrojiti ni procijeniti. Daj slugi svojemu srce razumno, da može vladati narodom tvojim i da zna razlikovati između dobra i zla, jer tko bi mogao vladati ovim tvojim narodom mnogobrojnim?”
Puno se dopade Bogu, što je to zamolio Salomon.
Bog mu odgovori: “Jer si to zaiskao i nijesi za se molio duga života, niti blaga, niti smrti neprijatelja svojih, nego si sebi zaprosio mudrost u pravom djelovanju,
To ću ja udovoljiti tvojoj molbi. Evo, dat ću ti srce mudro i razumno, tako da tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti će biti tebi jednaka poslije tebe.
Ali dat ću ti i to, što nijesi iskao, i bogatstvo i slavu, tako da tebi jednaka ne bude među kraljevima, dok si živ.
Ako budeš išao mojim putovima držeći moje zakone i zapovijedi, kao što je išao tvoj otac David, dat ću ti i dug život.”
” 1.Kralj. 3.514