” Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama, kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi, pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati…” Lk 1.1-4

” Oboje ( svećenik Zaharija i žena mu, Elizabeta) bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. 6-7

 A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 11-12

13 “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina…”

18 Nato Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.”

19. Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.

20 I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.”

²² Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći, pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje.

²⁴ Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. “