“Odveli su ga kao ovcu na klanje. (Isusa)
Bio je tih
kao janje koje strižu,
ni usta otvorio nije.”
Dvorjanin (etiopski) upita Filipa: ” Molim te, reci mi tko je taj o kome (pismo ovdje) govori…?” Tada mu Filip.., ispriča Radosnu vijest o Isusu.”
Dj. apostolska 32
Zašto se Isus nije branio?
Zašto nije obznanio Pilatu, rimskim vojnicima, i svjetini, tko zaista Jeste, i da mu pravda uskraćena?
Isus je šutio. Jer, znao.
Dobro znao ulogu danu mu od neba: i što on tu radi, i kako s njim treba biti.
On je već imao i prošao svoju “Maslinsku goru”. Već imao to, svoje vrijeme i svoje mjesto, za borbu za svoju drugačiju sudbinu od ove, koja je sada. Već imao svoju tešku borbu u kojoj se sa čela cijedila mu i krv i znoj, od njegove prevelike želje za ostankom, i u borbi sa sobom i nebom.
On već imao je svoju osobu, pred kojom se molio za svoju drugačiju sudbinu.
A to nije bio Pilat. Mada mu on sada je sudio. Nisu to bili ni rimski vojnici, mada su ga oni sada bičevali i stavljali trnovu krunu na glavu, onako pravednom.
Nije to bila ni neupućena svjetina, koja mu se putem izrugivala i pljuvala.
On se molio Ocu, svom nebeskom Ocu.
Čak – tri puta.
U njihovom vječnom, intimnom odnosu apsolutnog povjerenja, “tri puta” sve govori o jačini Isusove želje.
Ali i sva tri puta, bio i odbijen.
I anđeli se trebali spustiti, da tješe, i utješe tu ožalošćenu dušu.
I sad Isus dobro znao Očevu želju i plan, kao i posljednju Očevu odluku.
I svoju sudbinu.
I tu se Pilat više nije imao što pitati.
Ni rimski vojnici.
Niti, svjetina.
Ovo bilo je nešto, između Oca i Sina, Boga i Isusa.
Bio je to zadatak, koji je Isusu njegov Otac povjerio.
Bila je to svrha Isusovog silaska, s neba na zemlju.
I zbog svega toga, sad imao je mir,
” bio tih, kao janje koje strižu…”
On već je izlio svoju bol pred, Najvećim,
i energiju svoje velike želje:
da htio je ostati na Zemlji,
sa svojim učenicima.
s najboljim prijateljima.
sa sestrama koje ga slušale, pratile i ugošćavale,
sa svima s kojima dijelio je Božju Riječ.
Da, Isus je htio i imati zemaljski život.
Onaj, svoj.
Ali nije.
I sada, kod Pilata, on dobro je znao, da neće.
I da to Očeva je zadnja odluka.
I zato, sada nije plakao.
Niti je tražio pravdu pred poganinom, makar bio sudac svjetskog kraljevstva.
Isus je dobro znao, da je mogao pozvati legije svojih anđela da sada bore za njega.
Ali nije.
Jer znao da Pilat ne može ispuniti njegovu želju. Niti legije anđela. A niti On sam.
Želju, da ima svoj zemaljski život, ali i da ugodi Ocu.
I zato, ” Bio je nijem.”
Mada sve želio drugačije.
I mada znao kako dobiti to, što želi:
samo inzistirati pred Bogom, svoju volju i htijenje.
Ali nije.
Nije.
Nije to izrekao.
I ostao je nijem.
Pred Bogom.
Pred Pilatom.
Nijem,
pred sobom.
Ostvariti volju Očevu, bilo mu važnije.
Isus je dobro znao, ” ako goruščino zrno ne umre, neće donijeti ploda “.
I, “kad pšenično zrno umre, donese mnogo ploda… neki stostruko” .
A On je bio taj.
Znao je da će ispunjenjem svog zadatka, otvoriti mogućnost spasenja,
mnogima.
I njegovim prijateljima,
I onima koji slušaju Božju Riječ,
i svim ženama koje ga pratile i služile.
Znao, da će donijeti spasenje i željeznim ljudima:
Pilatu…
Rimskim vojnicima.
Svjetini koja se sad gurala oko njega.
I onoj, poslije ove.
Da. On život svoj na zemlji, neće imati.
Za to se žarko molio.
Ali jedinu molitvu koja bi mu ga zasigurno donijela, prešutio.
Od svoje želje, odustao.
Da bi Očevu ostvario.
I zato, sada, pred okrutnim mučiteljima svjetskog, poganskog, željeznog kraljevstva, On:
” Bio je tih…”
On znao je da će jednom, i mnogo puta poslije njega, njegovi učenici se naći u istom ovakvom trenutku odluke.
I zato, za sebe, i za sve nas poslije njega, naš Učitelj, živa Riječ, pred svojim zemaljskim sucima, u trenutku kad je odlučivao o sudbini cijelog svijeta: prije njegovog zemaljskog života, za vrijeme, i poslije,
On, Logos koji radi sve s dobrim razlogom,
ostao je vjeran Bogu, i našoj strani:
” Bio je tih,
kao janje koje strižu.
Ni usta otvorio nije.”
Apostol Marijana
Odgovori