” I kao što je bilo određeno, da otplovimo u Italiju, predadoše i Pavla i druge neke sužnje satniku, po imenu Juliju, od čete careve.
I kad uđosmo u lađu Adramitsku, koja je imala da plovi u azijska mjesta, otplovismo.
…
A Julije postupao blago s Pavlom i dopustio, da ide k prijateljima, i da se brinu za njega.
I kad se odvezosmo odanle, plovismo ispod Cipra, jer su vjetrovi bili protivni
…
I ondje našavši satnik lađu Aleksandrijsku, što plovi u Italiju, premjesti nas u nju.
I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nas je priječio vjetar, doplovismo pod Kretu kod Salmone.
I mučno ploveći uz obalu dođosmo na jedno mjesto, koje se zove Dobra pristaništa,
…
A pošto prođe mnogo vremena, i kad već plovidba nije bila bez straha, jer je i post već bio prošao, opominjao ih je Pavao govoreći im:
“Ljudi, vidim, da će plovidba biti s mukom i mnogom štetom ne samo tovara i lađe, nego i duša naših.”
Ali satnik povjerova većma kormilaru i gospodaru lađe, negoli riječima Pavlovim.
…
I kad duhnu jugo, mislili su, da mogu sigurno izvesti svoju namjeru, i dignuvši sidra zaplovili.
…
Ali ne zadugo, po tom udari na nju buran vjetar, što se zove sjeveroistočnjak.
Kad zahvati lađu, koja se nije mogla opirati vjetru, predadosmo je valovima, i oni nas ponesoše.
Prolazeći pokraj jednoga otoka,.., jedva mogosmo uhvatiti čamac. I izvukavši ga upotrebiše pomagala i privezaše ga za lađu; a bojeći se, da ne udare na Sirtu, spustiše jedra, i tako se plovilo dalje.
A jer nas je bacala silna bura, sutradan stadoše izbacivati tovare.
I treći dan svojim rukama izbaciše lađarsku opremu.
A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura svejednako navaljivala, bila nam je propala sva nada, da ćemo se spasiti.
I zadugo nije jelo, onda Pavao stade među njih i reče:
“Ljudi, trebalo je poslušati mene; ne otiskivati se od Krete; tada ne biste imali ove muke i štete.
A sad vas opominjem: budite dobre volje, jer nijedna duša od vas neće propasti osim lađe. Jer ove noći stade preda me anđeo Boga, čiji jesam i kojemu služim, govoreći: “Ne boj se, Pavle valja ti doći pred cara. I evo ti darova Bog sve, koji plove s tobom. ” Zato, ljudi, budite dobre volje, jer vjerujem Bogu, da će tako biti, kao što mi je rečeno.
Ali nam valja udariti na jedan otok.”
A kad bi četrnaesta noć, i mi, o ponoći plovismo po Adriji (Jadranu), pomisliše mornari, da se primiču nekakvoj zemlji.
I bacivši olovnicu nađoše dvadeset hvati dubine; i prošavši malo nađoše petnaest hvati.
I bojeći se, da ne udarimo na grebene, baciše s krme četiri sidra, pa su željeli, da svane.
Ali kad su mornari gledali da pobjegnu iz lađe, i kad spustiše čamac u more izgovarajući se (praveći), kao da hoće s prove spustiti sidra, reče Pavao satniku i vojnicima:
“Ako ovi ne ostanu u lađi, vi se ne možete spasiti.”
Tada vojnici presjekoše uža na čamcu i spustiše ga, te on pade u more.
I kad stade svitati, molio Pavao sve, da jedu, govoreći:
“Četrnaesti je dan danas, kako čekate i bez jela provodite ništa ne okusivši.
Zato vas molim, da jedete, jer je to za vaše zdravlje. A nijednome od vas dlaka s glave neće pasti.”
I rekavši ovo uze kruh, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši počne jesti. Onda se svi ohrabriše i stadoše jesti.
A bilo nas je u lađi duša svega dvjesta i sedamdeset i šest.
I nasitivši se jela, rasterete lađu izbacivši pšenicu u more.
A kad bi dan, nijesu poznavali zemlje, ali ugledaše nekakav zaljev s obalom, u koji odlučiše, ako bude moguće, da zatjeraju lađu.
I podigavši sidra plovili su morem, i odriješivši spone kormila, i raširivši prednje jedro prema vjetru, plovili su prema obali.
A kad dođosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasuka se lađa; i prednji kraj.
Što se nasuka, ostade tvrd i nepomičan, a krma se razbijala od sile mora.
A vojnici su namjeravali da poubijaju sužnje (zatvorenike, dakle i Pavla koji im prorokovao), da koji ne ispliva i ne uteče.
Ali satnik hoteći da spasi Pavla zabrani njihovu namjeru i zapovjedi onima koji znadu plivati, da poskaču najprije oni u vodu i da izađu na zemlju; a ostali jedni na daskama, a jedni na nečemu od lađe.
I tako izađoše svi, živi, na zemlju.”
Djela apostolska 27,1-44 (uz preskoke)
Odgovori